Gdje su hercegovački stanovi i koliko danas vrijede?
Stočarstvo je s južne strane Dinarida, od Dalmacije do Albanije, tisućama godina bilo ključna grana gospodarstva. Prehranjivalo je puk mesom, mlijekom i mliječnim proizvodima, odijevalo i obuvalo kožom i vunom, pomagalo poljoprivredi gnojivom, mnogima bilo temelj trgovine. Podarilo je tim krajevima imetak, običaje i posebne biljege. Među njima su i stanovi ili katuni, blago koje je imala skoro svaka hercegovačka obitelj.
Trbuhom za travom
Iako siromašniji travom od sjevernih padina Dinarida, kraški su predjeli na jugu imali i svoje prednosti koje su, uz domišljate običaje lokalnog stanovništva, pretvorili u tisućljetnu priču utkanu u povijest mnogih zemalja.
Tako su i Hercegovci, krajem proljeća, kad snjegovi nestanu s vrhova planina, "tjerali" svoje blago na planinske pašnjake. Skromni pašnjaci u dolinama dobivali su tako "malo daha" za obnovu i pripremu sijena za duge zimske mjesece. Pred prve snjegove, stada bi vraćala u doline.
Ekonomisti ne dvoje kako je ta posebna vrsta sezonske migracije bila temelj gospodarstva današnjih područja Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore, Albanije...
Zbog planištarenja je Austougarska izmještala pruge, napravila kameni most Ovčiji brod kod Nevesinja.
Gdje su hercegovački stanovi
Za vrijeme "ljetovanja" u gorju, pastiri i njihove obitelji živjeli su u posebnim objektima koje nazivamo stanovima ili katunima.
Skoro svaka hercegovačka obitelj imala je svoj stan u visokom gorju. Na Ljubuši i s onu stranu Vran planine, između ostalih, ljeta su provodile obitelji s Brotnja i Kruševa. Na Blidinju one s Mostarskog Blata, a po Čvrsnici rasute obitelji iz Jasenice, Raške Gore i Vojna. Prenjom su pasla stada iz Bijelog Polja, po Visočici s Podveležja, a Zelengori iz okolice Stoca...
Stanovi, često jedan do drugoga, bili su organizirani kao skupine objekata. Uz nastambu, izgrađenu od kamena iz blizine i prekrivenu slamom ili drvenim krovom, bili su torovi. U nastambi bi bila prostorija za boravak i počinak s ognjištem i prostorija za proizvodnju sira. Uz nastambu čatrnja ili bunar.
Tmurno 20. stoljeće
Tisućljetna tradicija planištarenja, kako je puk zvao te migracije, prekinuta je krajem 20. stoljeća. Od nekadašnjih sto domaćinstava i više od 100.000 grla sitne stoke i oko 4 000 grla krupne stoke samo iz stolačkog kraja, spalo je na ništa. Nestao je dotad siguran izvor prihoda, a prekid planištarenja ugrozio proizvodnju posebnih vrsta sira iz mijeha, masla i kajmaka.
Većina stanova u Hercegovini je napuštena, urušena i bez ulaganja osuđena na dalje propadanje. A ulaganje je skoro nemoguće jer prava je rijetkost da neki stan ima riješeno i jasno vlasništvo.
Koliko vrijede hercegovački stanovi
Razumna nada u revitalizaciju stanova dolazi iz susjedne Crne Gore. Tamošnje je katune zadesila slična sudbina, nestalo je migracija i stočarstva kakvo je stoljećima bilo, ali Crnogorci nisu zaboravili na svoje katune. Iskoristili su ih za turizam.
Nisu trebali sezonske migracije tisuća grla stoke, nisu trebali asfaltne ceste niti luksuzne nastambe. Omogućili su vlasnicima katuna obnovu u izvornom obliku, poticali sitno stočarstvo dovoljno za malu proizvodnju sira i od katuna napravili turističke objekte. crnogorski katuni su danas prenoćišta namjernicima u planinama. Što planinarima što suvremenim turistima željnim selfija iz javnih avantura. Nude krevet i izvornu hranu. Nude dašak prošlosti i tradicije.
Hercegovački su stanovi napušteni i oronuli, ali i dalje postoje. Nema tog zemljovida hercegovačkih planina koji na sebi nema ucrtan bar jedan stan, bar jednu čatrnju. Iako bez slamnatih krovova, stanovi su i dalje na svom mjestu. Na mnogim su planinskim divljinama jedini objekti koji mogu poslužiti kao sklonište i izvor pitke vode.
Tisućljetni boravak u planinama podario je Hercegovini i mnoge nekropole stećaka u blizini stanova.
Zašto i oni ne bi bili mjesto okrijepe i odmora za sve veći broj ljudi koji otkrivaju naše planine. Vrijednost više domaćem turizmu, vrijednost više lokalnim ljudima. U vrijeme kada Hercegovina zaštićuje svoje autohtone proizvode, jamstvo više njihovom očuvanju.
Stanove i danas imamo. Na nama je koliko ćemo ih vrijedne opet napraviti.
