Danas je Svjetski dan zaštite na radu, koji je proglasila Međunarodna organizacija rada (ILO) 1996. godine. Ovaj dan se u 120 zemalja svijeta obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na poginule radnike pod motom „Sjetimo se mrtvih, borimo se za žive“.
Svjetski dan zaštite na radu je kampanja za podizanje svijesti „koja ima cilj da usmjeri međunarodnu pažnju na rastuće trendove u području zaštite na radu i na veličinu povreda, bolesti i smrtnih slučajeva na radnom mjestu širom svijeta“, jer, prema procjenama, svake godine na radu smrtno strada blizu dva milijuna radnika, uz 260 milijuna povreda na radu, te ogroman broj profesionalnih oboljenja.
Kultura zaštite na radu je ona u kojoj se poštuje pravo na sigurno i zdravo radno okruženje na svim nivoima, gdje vlade, poslodavci i radnici aktivno sudjeluju u osiguravanju sigurnog i zdravog radnog okruženja kroz sistem definiranih prava, odgovornosti i dužnosti, a gdje je najveći prioritet dat principu prevencije.
U srpnju 2019. godine na stogodišnjoj konferenciji ILO-a usvojena je Konvencija o nasilju i uznemiravanju (br. 190) i prateća Preporuka (br. 206) kojom se traže zabrana i sprečavanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.
Nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu značajna je i stalna prijetnja zdravlju i sigurnosti radnika, kao i organizacijskoj produktivnosti i ugledu.
Ovo uključuje, naprimjer, pravilnike i odredbe koje se odnose na nasilje i uznemiravanje ugrađene u zakone i druge propise o zaštiti zdravlja i sigurnosti, i razvoj posebnih standarda, kodeksa prakse i smjernica za podršku implementaciji programa i preventivnih mjera na radnim mjestima.
Na nivou radnog mjesta, zdravi sistemi upravljanja zaštitom zdravlja mogu uključivati procjenu i kontrolu psihosocijalnih rizika, uključujući međusobnu interakciju s nasiljem i uznemiravanjem, gdje se najveći prioritet daje principu sprečavanja pojave, te njenom iskorjenjivanju u cijelosti.
Podizanje svijesti o zdravlju i sigurnosti na radu i poduzimanjem akcija možemo pomoći u sprečavanju daljnjih ozljeda i smrti, ali i zloupotrebe položaja poslodavaca i uprave u izrabljivanju uposlenika/ca.
Po Zakonu o zaštiti na radu, poslodavci su dužni brinuti se o zdravlju i sigurnosti svojih radnika i drugih na radnom mjestu.
Ovo je stresno vrijeme za sve ljude, a poslodavci moraju učiniti sve što mogu kako bi umanjili i tjelesne i psihološke rizike za radnike i druge na radnom mjestu, te smanjili broj otpuštanja i povrede drugih prava radnika.
