Sa 74 godine i dalje vozi kamion: Petar Božić je obišao pola svijeta i prešao 5,5 milijuna kilometara

Kamion je drugi dom za Petra Božića (74) iz Maglajana kod Laktaša. Za volanom moćnih teretnjaka proveo je cijeli radni vijek, ali i još dva i pol desetljeća nakon toga.

Njegova računica je jasna, a ljubav prema ovom poslu neograničena.

"Kamion sam vozio do umirovljenja i nastavio poslije umirovljenja. Zdrav sam, dobro vidim, još bolje čujem, liječnički nalazi su mi savršeni. Zato sam i sada, u osmom desetljeću, u punoj radnoj kondiciji. Prevozim šljunak, pijesak, asfalt", pohvalio se Božić Nezavisnim novinama. 

Položio davne 1970. godine

Vozački ispit položio je 1970. godine, a dvije godine kasnije zadužio kamion u "Vrbasu" u Jajcu. Dok u Miljevićima, u Potkozarju, na kolovoškoj vrućini čeka red da istovari asfaltnu masu, nastavlja priču:

"Radio sam na svim kontinentima, gdje god je bilo potrebe tvrtki u kojima sam bio zaposlen. Dvije godine bio sam u Iranu, tri u Iraku, onda u Jugoslaviji, Austriji, Njemačkoj, Španjolskoj… Prešao sam pola svijeta i cijelu Europu. Bez navigacije. Bez mobilnog telefona. Koristio sam samo zemljopisne karte, a opet nisam imao nesreću niti problem u snalaženju, u dalekom i nepoznatom svijetu."

Prešao 5,5 milijuna kilometara

Prema Perinoj računici, prešao je pet i pol milijuna kilometara. Nakon milijun kilometara dobio je zlatnu značku "Mercedesa", a zlatni ručni sat, dar istog proizvođača, nakon dva milijuna prijeđenih kilometara bez nesreće i kvarova. Ako nastavi istim tempom, njegov umirovljenički staž uskoro će dosegnuti radni.

"Kada mi se u mislima putovi zapletu, rješenje sam pronalazio na zemljopisnim kartama. Nikamo nisam putovao bez atlasa, kojih sam nebrojeno potrošio, kao i putovnica ispunjenih pečatima granica i država. Uvijek sam se dobro snalazio, strpljivo vozio, čuvao i sebe i druge sudionike u prometu", objašnjava Božić svoju vozačku logiku koje se ni sada ne odriče.

Pero Božić, koji se još nije oprostio od vožnje i kamiona, niti to uskoro planira jer ga zdravlje služi, a volja za poslom ne popušta, o kamionu, cestama, radilištima i gradilištima govori s velikom strašću. Kaže da u dugoj vozačkoj praksi nije razbio ni retrovizor niti počinio prekršaj.

Teškim kamionima upravlja dulje od 50 godina. Prevozio je svakakvu robu, a posljednjih godina najviše građevinski materijal.

"Nekada sam bio zaposlen u 'Vrbasu' iz Jajca, a nakon rata nastavio raditi u 'Hidrokopu' u Laktašima. Tu sam i sada, bez obzira na svoj umirovljenički status. Njima su potrebni vozači, a ja se osjećam sposobnim i sretnim što sam u kolektivu koji u mene ima povjerenje."

Uspomene iz Jajca

Za Jajce, kao i za Lijevče, vežu ga lijepe uspomene. To je grad njegove mladosti:

"U Jajcu sam se oženio, stekao obitelj, izgradio kuću… Moja supruga Mira rođena je u tom lijepom gradu na plivskim vodopadima."

Za mentalno zdravlje, smatra Petar, povremeno pomičući kamion iz kojeg se puši vrela asfaltna masa, zaslužni su obiteljski sklad, njegovi potomci, unučad i ostali ukućani.

"Zadovoljan sam, sretan u obiteljskom krugu i među kolegama koji me uvažavaju. Meni je život ispunjen lijepim trenucima, vječni sam optimist. Davno sam naučio da čovjek treba biti sretan i kada ima malo, da treba biti skroman", povjerio nam se Božić, kojeg ne prolazi strast prema kamionima, kao da je na početku radnog vijeka.

Najbrži umirovljenik u Lijevču

Nakon radne smjene održava kondiciju tjelesnim aktivnostima i redovitim vježbanjem. Pohvalio nam se da redovito trči i radi sklekove, čak 50 dnevno. Za sebe kaže da je najbrži djed i umirovljenik u Lijevče polju, i to u dvije kategorije - za volanom i na atletskoj stazi.

"Pero, istresaj asfalt", povikali su njegovi radni kolege. On je dodao gas. Tako je završio naš razgovor.