"Srdačan pozdrav svim vođama stranaka te svima onima koji su na bilo koji način odgovorni za zapošljavanja na različitim funkcijama! Svako vam dobro i sve najbolje u 'sigurnom Mostaru'!", poruka je koja je stigla na naš redakcijski mail.
Uz kratku poruku vladajućima stigla nam je i fotografija kofera s dvije diplome Sveučilišta u Mostaru.
Još jedna visokoobrazovana osoba odlučila je napustiti Mostar i svoju sreću potražiti negdje drugo. Sa znanjem i diplomama u koje je uloženo minimalno pet godina života, još jedna osoba odlazi iz Bosne i Hercegovine. Stotine neprospavanih noći i tisuće KM stale su u dvije male 'tube'.
Najjeftiniji semestar na Sveučilištu u Mostaru iznosi 750 KM. Kako biste stekli titulu magistra potrebno je odslušati deset semestara. Jednostavnom računicom dođe se do brojke od 7.500 KM.
A, to su samo semestri. Svi studenti, a i njihovi roditelji dobro znaju koliko studentski život košta. I ne, tu ne mislimo na studentske izlaske i provode nego na najosnovnije preživljavanje.
U Mostaru, gradu koji je bezobrazno skup, biti student zaista nije lako. Cijene hrane koje idu u nebesa, smještaj koji je gotovo pa nemoguće pronaći te autobusne karte čije cijene rastu na mjesečnom nivou samo su neki od problema koji muče studente.
Podsjetimo, Grad Mostar ranije je obećao kako će pokušati pronaći način da se studenti financijski rasterete.
Gradonačelnik Mario Kordić rekao je kako su svjesni problema s kojima se susreću studenti te da veliki broj njih zbog neimaštine ili odustaje od studiranja ili se uopće ne odlučuje na studiranje.
''Razmišljali smo kako pomoći i da preuzmemo dio troškova studenata'', rekao je Kordić.
Studenti se mogu samo nadati da će Grad ispuniti obećanje. Do tada, svi oni snalaze se na različite načine radeći raznorazne poslove.
U uređenoj državi njihov trud bio bi nagrađen dobrim poslovima i pristojnim plaćama nakon studija. No, Bosna i Hercegovina nije ta država.
Tijekom prosinca 2024. godine u Službi za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanske županije evidentirano je 24.440 nezaposlenih osoba. Najviše registriranih nezaposlenih osoba je u Mostaru (11.663 ili 47,7 %).
Kratkim pregledom evidencije vidljivo je kako na listama ne nedostaje visokoobrazovanih osoba. Tako prema evidenciji Službe za zapošljavanje HNŽ-a posao traže pravnici, ekonomisti, profesori, strojarski i građevinski inženjeri, novinari, politolozi, socijalni radnici, pedagozi, psiholozi...
U trenutku kada škole najavljuju zaključavanja, kada učenike evakuiraju zbog dojava o bombama i kada je vršnjačko nasilje okrutnije nego ikada 62 psihologa i 59 pedagoga čeka posao.
Zamislite situaciju kada nakon godina truda, učenja i zalaganja ne možete pronaći posao u struci za koju ste se školovali. Nažalost, to je realnost velike većine bh. studenata.
Obećanja o zaposlenju i tihi savjeti o članstvu u misterioznim strankama koje rađaju poslove dobro su poznati svima.
Šteta je što na fakultetima studente ne uče kako sačuvati mentalno zdravlje u situaciji kada više o godinu dana čekaš samo pripravnički staž. Ili kako preživjeti kada kao visokoobrazovana osoba tražiš novac od roditelja ili posliće sa strane dok tvoja diploma stoji na polici.
Nije ni čudo što velika većina mladih odlazi. Ne idu oni zbog manjka znanja ili upornosti, kako to neki pogrešno tumače, nego jer žele živjeti. I nitko ih zbog toga ne može osuditi.
