Vlada Federacije nije većinski vlasnik Aluminija, ali je sa 44 posto dionica najveći pojedinačni vlasnik. Dvanaest posto ima Republika Hrvatska, a ostatak mali dioničari, među kojima i bivši direktori Mijo Brajković te Ivo Bradvica. Zašto je mostarski gigant na koljenima?
Vlasnički odnosi u mostarskom Aluminiju riješeni su tek 2013. godine, ali je i prije i poslije toga Kombinat bio pod apsolutnom kontrolom HDZ-a BiH - od njegovog ponovnog otvaranja 1997. do danas, piše Federalna.ba.
"Smatram da je do ovoga dovelo miješanje politike u Aluminij, da se to smatralo dugo ratnim plijenom samo jedne političke stranke - HDZ-a BiH te da ih je loše kadroviranje i loše upravljanje dovelo u situaciju kakvu imamo danas", kaže Amer Jerlagić, bivši direktor Elektroprivrede BiH.
Godinama je Aluminij, uz suglasnost Vlade Hrvatske, bio povlašteni kupac električne energije od Hrvatske elektroprivrede. Ogroman dug ima i prema Elektroprivredi HZHB. Od 2017. službeno imaju ugovor i s Elektroprivredom BiH. Sporna je uloga i firmi posrednika Debisa i Rudnapa. Konstantno je samo jedno - priča o jeftinijoj struji godinama se predstavlja kao jedini izlaz za Aluminij.
"Po ovoj cijeni ne može poslovati, mi to jasno i glasno kažemo", riječi su Mije Brajkovića iz veljače 2006., tadašnjeg direktora Aluminija.
Čak i kada je Elektroprivreda HZHB, pritisnuta gubitkom, tražila povećanje cijene struje u Aluminiju - nisu birali riječi.
"To samo mogu imbecilne osobe. Taj javašluk, nerad i nedisciplinu nećemo dopustiti da na nas prebacuju", poručio je kao direktor Aluminija u siječnju 2012. Ivo Bradvica.
Bivši direktor Elektroprivrede BiH Enver Kreso kaže da je izlaz za Aluminij bio u preorijentiranju proizvodnje: "Ne može se aluminijski trupac proizvoditi i na njemu zaraditi, treba proširiti proizvodnju, treba neke poluproizvode praviti pa iz tog akumuliranog profita platiti tu struju, čiju cijenu određuje države preko FERK-a, ali ako hoće Aluminij da dobiva povlaštenu struju i da nastavi autonomno poslovati, mislim da mu perspektiva nije baš svijetla".
Bivši premijer FBiH Edhem Bičakčić napominje da je struja, a ne glinica, osnovna sirovina za proizvodnju aluminija, ali da cijenom trebaju biti zadovoljne i elektroprivrede i Kombinat, koji je najveći potrošač električne energije: "On treba da ima jeftiniju energiju, ali po tržišnim uvjetima. Ne može nitko preskočiti tržišne uvjete, to je vrijeme prevaziđeno. Trebaju vlasnici da odluče hoće li da proizvode - manjinski je Vlada FBiH, ima i Vlada RH te privatni - oni moraju naći to rješenje. Neka plate dobar menadžment, on će riješiti to pitanje".
Zasad su sve oči uprte u samo jednog od vlasnika - Vladu FBiH. Poznavatelji prilika u elektroenergetskom sektoru kažu da se pravila tržišta ne mogu zaobići.
"Država treba radi poticaje da se gotovi proizvodi rade u BiH, od frižider do dijelova za automobile, a ne da se aluminijski ingoti, poput balvana iz šume, izvoze iz BiH", poručuje Jerlagić.
Kreso ističe da Vlada treba da štiti svoj dio kapitala: "Međutim, to je ta ista Vlada čiji predstavnici do prije nekoliko godina nisu mogli ući u Aluminij. Isto tako ja se ne sjećam revizorskih izvještaja, a razni postoje nivoi revizije".
U ovom trenutku ne postoji nijedan javni revizorski izvještaj o stanju u Aluminiju. Zna se da je tamo posla imala Financijska policija, a u medije su procurili podaci o rastrošnosti bivšeg direktora Mije Brajkovića - kupovini nakita Swarowski i parfema, poslovne prostore kupovali su skupo da bi ih prodali jeftinu. Skupo ih je koštao i bivši direktor Brajković - njegova otpremnina koštala je gotovo pola miljuona maraka, a za posebne zasluge primio je još gotovo 400.000.
