Izvoz iz Bosne i Hercegovine u prva četiri mjeseca ove godine (siječanj – travanj) iznosio je 5 milijardi i 605 milijuna KM, što predstavlja porast od 5,3 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Uvoz je iznosio 9 milijardi i 736 milijuna KM, što je više za 4,8 posto.
Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 57,6 posto, dok je vanjskotrgovinski robni deficit dosegnuo 4 milijarde i 131 milijun KM, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.
Izvoz u zemlje CEFTA-e iznosio je 937 milijuna KM, što je 10,4 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. Uvoz iz tih zemalja iznosio je milijardu i 189 milijuna KM, što je porast od 15,6 posto. Pokrivenost uvoza izvozom s CEFTA zemljama iznosila je 78,8 posto.
Izvoz u zemlje Europske unije u istom razdoblju iznosio je 4 milijarde i 141 milijun KM, što je rast od 4,5 posto u odnosu na prethodnu godinu. Uvoz iz EU iznosio je 5 milijardi i 655 milijuna KM, što je 2 posto više. Pokrivenost uvoza izvozom s EU zemljama iznosila je 73,2 posto.
Vanjskotrgovinski robni deficit viši od četiri milijarde KM u prva četiri mjeseca znači da je Bosna i Hercegovina znatno više robe uvezla nego što je izvezla. Točnije, uvoz robe iz inozemstva bio je za 4 milijarde i 131 milijun KM veći od ukupne vrijednosti izvoza.
Zemlja više troši na robu iz uvoza nego što zarađuje izvozom vlastitih proizvoda
Višak uvoza nad izvozom stvara negativnu trgovinsku bilancu, tj. deficit
Deficit od 4 milijarde KM u samo četiri mjeseca ukazuje na strukturnu ovisnost BiH o uvozu – energenata, hrane, gotovih proizvoda itd.
Dugoročno, ovakav trend može vršiti pritisak na domaću valutu, devizne rezerve i ekonomsku stabilnost, ako nije praćen dovoljnim priljevom deviza (npr. kroz doznake iz inozemstva, turizam, strane investicije).
Ne nužno – mnoge zemlje imaju trgovinske deficite, pogotovo one koje se industrijaliziraju ili uvoze tehnologiju za razvoj. No ako izvoz ne raste dovoljno brzo i ne stvara novu vrijednost, dugoročni deficit može biti znak ekonomske slabosti i konkurentske nesposobnosti domaće proizvodnje.
U slučaju BiH, konstantno visok robni deficit ukazuje da zemlja proizvodi i izvozi premalo u odnosu na potrošnju, što zahtijeva strukturne promjene u gospodarstvu – poticanje domaće proizvodnje, izvoza i zamjena uvoza lokalnim proizvodima.
