Tunel Hranjen: Kada loša geologija postane izgovor za loše upravljanje

Tunel Hranjen, trebao bi biti dug oko 5,4 kilometra, godinama se gradi uz probleme, promjene planova, dodatna finansiranja i neizvjesnost oko konačnog završetka. Kao jedno od objašnjenja za teškoće često se navode „neočekivani geološki uvjeti“.

Ali postavlja se jednostavno pitanje: šta je zapravo neočekivano kada gradite višekilometarski tunel kroz planinski masiv?

Geologija podzemlja nije iznenađenje koje se pojavljuje tek kada bager uđe u stijenu. Ona se istražuje, modelira, interpretira i ugrađuje u projektnu dokumentaciju prije nego što počne gradnja.

GEOLOGIJA NE SMIJE BITI FUSNOTA PROJEKTA

Za objekat kakav je tunel Hranjen, geološka, geomehanička i hidrogeološka istraživanja trebala bi predstavljati jedan od temelja projekta.

Prije početka iskopa mora se znati što je moguće bolje, kakve stijene se očekuju, gdje se mogu pojaviti zone slabosti, kakvi su hidrogeološki uslovi, gdje se mogu očekivati podzemne vode i kakvo ponašanje stijenske mase projektant može očekivati tokom iskopa.

Naravno, nijedno istraživanje ne može predvidjeti baš svaki detalj podzemlja.

Ali postoji ogromna razlika između nepredviđenog lokalnog geološkog događaja i situacije u kojoj se tokom gradnje otkrivaju problemi koji su se morali ozbiljno razmotriti već u prvoj fazi istraživanja i projektovanja.

Ako se projekat nakon početka radova suočava s velikim i skupim geološkim iznenađenjima, onda se mora postaviti pitanje: jesmo li dovoljno istražili teren prije nego što smo počeli trošiti javni novac?

„LOŠA GEOLOGIJA“ KAO UNIVERZALNO OPRAVDANJE

Problem postaje još ozbiljniji kada se sličan obrazac pojavljuje na različitim infrastrukturnim projektima.

Na dionici autoputa Vranduk–Ponirak problemi s projektnom dokumentacijom i nedovoljnim geološkim istraživanjima već su bili predmet ozbiljnih kritika. Ako se takve situacije ponavljaju, teško ih je više posmatrati kao izolovane slučajeve.

Jer, kada projekat kasni – kriva je geologija.

Kada projekat poskupi – opet je kriva geologija.

Kada se mora mijenjati način izvođenja radova – ponovo se govori o nepredviđenim uvjetima.

A pitanje odgovornosti za početnu projektnu dokumentaciju često ostaje negdje između institucija, projektanata, nadzora i izvođača.

Geologija tako postaje zgodan krivac za sve ono što je možda trebalo biti riješeno prije početka gradnje.

MOŽE LI SE GRADITI PRIJE GRAĐEVINSKE DOZVOLE?

Posebno ozbiljno pitanje predstavlja činjenica da su radovi na tunelu Hranjen započeli u novembru 2019. godine, dok je građevinska dozvola izdata tek u maju 2020. godine.

Ako su ti navodi tačni, riječ je o pitanju koje ne smije biti tretirano kao administrativna fusnota.

Građevinska dozvola nije komad papira koji se pribavlja kada radovi već počnu. Ona je dio sistema kojim država utvrđuje da li su ispunjeni zakonski, tehnički i drugi uvjeti za gradnju.

Ako se zaobilaze procedure upravo na projektima koji se finansiraju javnim novcem, onda problem više nije samo građevinski.

Problem postaje institucionalan.

Od desetina do stotina miliona!

A onda dolazimo do novca.

Za tunel Hranjen prvobitno je osigurano oko 70 miliona KM. U oktobru 2024. godine potpisan je novi ugovor s kompanijom „Euro-Asfalt“, vrijedan oko 123 miliona KM bez PDV-a za nastavak radova. U martu 2026. godine Vlada Federacije BiH odobrila je dodatnih 20 miliona KM.

Brojke same po sebi dovoljno govore.

Javni novac se povećava, rokovi se pomjeraju, radovi traju godinama, a građani i dalje čekaju odgovor na najjednostavnije pitanje:

Kada će tunel konačno biti završen i stavljen u funkciju?

Fazno finansiranje može biti opravdano kada se pojave objektivni i stručno dokazani razlozi.

Ali fazno finansiranje ne smije postati mehanizam kojim se posljedice lošeg planiranja samo prebacuju iz jednog ugovora u drugi.

KO JE ODGOVORAN ZA GEOLOŠKU PODLOGU?

Tu dolazimo do pitanja koje je mnogo važnije od političkog prepucavanja o tome tko je „odgovoran“.

• Ko je izradio geološke i geotehničke podloge?
• Ko ih je kontrolisao?
• Ko ih je prihvatio?
• Ko je projektovao tunel na osnovu tih podataka?
• Ko je vršio stručni nadzor?
• Ko je procijenio rizike?

I, možda najvažnije – šta se dogodilo kada se pokazalo da stvarno stanje na terenu odstupa od projektovanog?

U ozbiljnom sistemu odgovor na ova pitanja ne završava rečenicom: „Niko nije mogao znati.“

Jer upravo zbog toga postoje istraživanja, projektovanje, revizija projekta, nadzor i odgovornost.

NIJE PROBLEM KADA SE POJAVI PROBLEM. PROBLEM JE KADA SE IZ PROBLEMA NIŠTA NE NAUČI.

Tunel je složen objekat. Geologija je složena. Podzemlje nikada nije moguće poznavati apsolutno.

Zato nije problem ako se tokom iskopa pojavi nešto što nije bilo moguće predvidjeti.

Problem nastaje kada se svaki problem automatski proglašava nepredvidivim.

Još veći problem nastaje kada se nakon prvog projekta, prvog aneksa i prvog prekoračenja troškova ne uradi ozbiljna analiza sistema koji je doveo do toga.

• Ako je istraživanje bilo nedovoljno – tko je odgovoran?
• Ako je projekat bio loš – tko ga je izradio i tko ga je odobrio?
• Ako je nadzor zakazao – tko je kontrolisao nadzor?
• Ako su procedure prekršene – tko je za to odgovarao?

Bez odgovora na ova pitanja nema ozbiljnog upravljanja javnim projektima.

HRANJEN KAO OGLEDALO SISTEMA

Tunel Hranjen zato ne treba posmatrati samo kao još jedan infrastrukturni projekat koji kasni i košta više.

On može biti ogledalo načina na koji država upravlja velikim investicijama.

U uređenom sistemu prvo se istražuje, zatim projektuje, revidira, pribavljaju se dozvole, ugovara i tek onda gradi.

Kod nas se prečesto stvara utisak da proces ide obrnutim redom: počne se, a onda se usput rješavaju problemi.

I kada se pojavi problem, pronađe se objašnjenje.

Najčešće je to – „nepredviđeno“.

Ali građani nisu finansirali „nepredviđeno“. Oni su finansirali projekat.

Zato bi svaki veliki infrastrukturni projekat morao imati jasnu stručnu, finansijsku i institucionalnu odgovornost.

Jer javni novac nije ničiji privatni novac.

VRIJEME JE DA „BACANJE GRAHA“ ZAMIJENI STRUKA

Tunel Hranjen može biti završen. Tehnički problemi se mogu riješiti. Dodatni radovi mogu biti opravdani.

Ali nakon svega što se dogodilo, bilo bi potpuno pogrešno, samo nastaviti dalje i čekati da se tunel jednog dana otvori, a zatim zatvoriti knjigu.

Treba otvoriti drugu knjigu – KNJIGU ODGOVORNOSTI.

Treba javno objasniti šta je istraženo, šta je projektovano, šta je utvrđeno tokom gradnje, šta je promijenjeno, koliko je sve koštalo i zbog čega.

Jer ozbiljna država ne kažnjava samo onoga ko napravi grešku.

• Ozbiljna država uči iz greške da je više nikada ne ponovi!

Ako se svaki novi tunel, most ili kilometar autoputa bude projektovao na osnovu nepotpunih istraživanja, ako se rizici budu skrivali iza fraze „nepredviđeni geološki uvjeti“, a dodatni milioni rješavali aneksima, onda problem nije u geologiji.

Problem je u sistemu.

A kada sistem tako funkcioniše godinama, građani više ne mogu govoriti o slučajnosti.

Mogu govoriti o obrascu.

I možda je upravo zato vrijeme da se prestane „bacati grah“ prije izgradnje, a počne ozbiljno istraživati, projektovati i odgovarati – prije nego što prvi bager uđe u planinu.

Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.