Donald Trump tijekom svojeg predsjedničkog mandata uveo je carine na stotine milijardi dolara vrijednu robu, prvenstveno iz Kine, s ciljem da, kako on tvrdi, "zaštiti američke radnike i industriju".
No kako te carine zapravo funkcioniraju i tko na kraju snosi njihov trošak?
Carina je dodatni porez koji država naplaćuje na robu koja dolazi iz inozemstva. Njome se želi poskupiti uvoz kako bi domaći proizvodi bili konkurentniji, piše Index.
Trump je, primjerice, uveo carinu od 25 posto na kineske automobile, čelik, elektroniku i brojne druge proizvode.
Zamislimo da američka tvrtka želi uvesti automobil iz Kine koji košta 20.000 dolara. Prije Trumpovih carina, ta bi tvrtka platila 20.000 dolara i manji iznos pristojbi.
Nakon uvođenja carine od 25 posto, auto više ne košta 20.000 dolara, nego 25.000 dolara. Razlika od 5000 dolara odlazi američkoj vladi jer je to carina koju je Trumpova administracija propisala.
Trump je tvrdio da Kina manipulira trgovinom, krši intelektualno vlasništvo i nanosi štetu američkoj industriji. Njegov plan bio je sljedeći:
poskupjeti kinesku robu kako bi Amerikanci više kupovali domaće proizvode
pritisnuti Kinu da promijeni svoje trgovinske prakse
smanjiti trgovinski deficit SAD-a.
Iako je Trump često tvrdio da carine "plaća Kina", u stvarnosti ih plaćaju američke tvrtke koje uvoze robu, a one taj dodatni trošak često prebacuju na potrošače. To znači da krajnji kupac, američki građanin, plaća skuplje automobile, elektroniku, građevinske materijale i mnoge druge proizvode.
Neke američke tvrtke imale su koristi od toga, primjerice domaći proizvođači čelika, jer je konkurencija iz Kine postala skuplja. No druge trpe štetu, pivovare plaćaju više za aluminijsku ambalažu, proizvođači automobila za dijelove, a trgovci elektronikom ili gube na marži ili moraju dizati cijene.
