Vijeće ministara Bosne i Hercegovine jučer nije pronašlo rješenje ni za plaćanje duga Republike Srpske prema Viaductu Portorož.
Dug svakim danom raste za oko 9.600 eura kamata i sada iznosi blizu 57 milijuna eura. Forbes Slovenija stupio je u kontakt sa suvlasnikom poduzeća Viaduct Portorož, Borisom Goljevščekom.
Odgovorio je na pitanja kako je uopće došlo do toga da Viaduct, tada bez potrebnih referenci, dobije ovaj posao, s kim su bili u partnerstvu, ali i što dalje. Goljevšček poručuje da neće stati dok ne dobije svoj novac te ističe da pripremaju i druge mjere za naplatu, uz one koje podrazumijevaju prodaju imovine BiH.
Goljevšček ističe kako je Viaduct ponudio sporazumni raskid ugovora o koncesiji nagodbom, što je Vlada Republike Srpske odbila.
''HES Vrbas je potom u listopadu 2015. godine podnio odštetni zahtjev protiv Vlade Republike Srpske. Budući da je Vlada odbila zahtjev, Viaduct je, kao većinski vlasnik HES-a Vrbas, 2016. godine podnio zahtjev za arbitražu protiv BiH pred ICSID-om u Washingtonu, na temelju ugovora o zaštiti ulaganja koji su Slovenija i BiH potpisale 2002. godine. Tada je raskinuo i ugovor. Viaduct je u početku u sporu zastupala odvjetnička tvrtka SDIL, koja je potom privukla fond Vannin Capital da financira spor, kao i odvjetnički ured MSK iz Washingtona. Oni su do 2020. godine zastupali Viaduct, a potom nas je zastupao odvjetnički ured 3VB iz Londona'', objašnjava direktor i suvlasnik Viaducta Boris Goljevšček za Forbes Slovenija.
BiH je izgubila arbitražni spor na sudu u Washingtonu u travnju 2022. godine.
ICSID je Viaductu dosudio odštetu u iznosu od 39,8 milijuna eura, uz kamatu retroaktivno obračunatu od 13. studenoga 2021. do datuma isplate'', kaže Goljevšček za Forbes Slovenija.
Kumulativna kamatna stopa iznosi 7,1 posto, a Viaductu su dosuđeni i pravni te drugi troškovi, ali oni nemaju pravo na kamatuViaduct je, zbog toga što Vlada Republike Srpske nije izmirila dug, prošle godine najavio prisilnu naplatu odštete, uključujući i kamatu.
''Važno je dodati da su odvjetnici Viaducta do danas više od 18 puta obavijestili sve nadležne organe u BiH, ali nikada nisu dobili službeni odgovor'', kaže Goljevšček.
Tvrtka Viaduct, inženjering i graditeljstvo, koja sada potražuje skoro 60 milijuna eura od BiH, registrirana je u bazi podataka AJPES-a pod djelatnošću inženjerskih i tehničkih savjetodavnih usluga. Prema dostupnim podacima, direktor je Boris Goljevšček, koji posjeduje 85 % udjela u tvrtki, dok preostalih 15 % pripada Vladimiru Zevniku. Iz baze AJPES-a proizlazi da su 7. studenoga 2008. godine i Goljevšček i Zevnik upisali založno pravo te zabranu opterećenja i otuđenja poslovnih udjela na temelju javnobilježničke isprave – ugovora o kreditu i zalogu – radi osiguranja potraživanja.
Tvrtka, osnovana 1992. godine, nije ostvarila prihod od 2010., osim 2.400 eura u 2021. godini. Prije toga posljednji zabilježeni prihod bio je 2009. godine u iznosu od nešto više od osam tisuća eura.
Najveći prihod ostvaren je 2004. godine, kada je potpisan koncesijski ugovor – 1,8 milijuna eura, a u sljedeće dvije godine više od 900 tisuća eura.
Goljevšček u razgovoru za Forbes Slovenija pojašnjava da su se prije ugovora o gradnji dviju hidroelektrana na Vrbasu bavili niskogradnjom za stambene i druge projekte poput izgradnje kuća, vikendica i sl. Ulaskom u projekt HE Vrbas odlučili su Viaduct posvetiti isključivo tom projektu. Djelatnost niskogradnje prenesena je na druge tvrtke koje su kasnije prodane ili ugašene.
Kako je tvrtka koja je 2004. imala manje od dva milijuna eura prihoda dobila ugovor vrijedan 165 milijuna eura?
Goljevšček odgovara da su prije sklapanja koncesijskog ugovora s Republikom Srpskom imali njemačkog partnera MBB, koji je 2007. doveo investitora EnBW (Energie Baden-Württemberg) i s njim sklopio ugovor po kojem bi Nijemci financirali projekt. Prema njegovim riječima, EnBW je Viaductu već prenio 1,3 milijuna eura kao avans, ali je ugovorom bilo predviđeno da se avans konvertira u kredit ako posao propadne.
Posao je kasnije propao, a Viaduct nije mogao vratiti kredit jer su, prema Goljevščekovim riječima, veći dio sredstava već uložili u kćerinsku tvrtku HES Vrbas te su od 2004. godine financirali poslovanje koncesionara u BiH, s ukupno uloženim iznosom od oko tri milijuna eura.
Zbog toga je EnBW upisao založno pravo nad udjelima Goljevščeka i Zevnika u Viaductu. Na pitanje odakle su dobili sredstva za financiranje projekta, odgovara da je ono osigurano iz vlastitih izvora (Viaduct), iz kapitalnih poduzeća Goljevšček i Zevnik, te kreditiranjem na financijskom tržištu, za što postoje svi odgovarajući ugovori.
Goljevšček je od 1996. godine bio suvlasnik (kasnije i jedini vlasnik) tvrtki bofrostadria Slovenija i bofrostadriatic Hrvatska, koje su bile kćeri međunarodnog konzorcija bofrost*, sve do 2010. godine, kada je koncesiju prepustio svojoj majci.
''U moje vrijeme obje tvrtke imale su oko 120 zaposlenih, preko 30 dostavnih vozila, hladnjače (u vlasništvu i najmu), a godišnji prihodi prelazili su šest milijuna eura. Bofrost*adria je kreditirala Viaduct, koji je financirao svoje poslovanje u BiH'', pojašnjava Goljevšček.
Postavlja se i pitanje kako je Viaduct dobio ugovor za gradnju hidroelektrana s obzirom na to da nije imao reference u toj djelatnosti? Ispostavilo se da Viaduct nije ni pobijedio na natječaju, već se naknadno uključio u posao i pokušao pridobiti razne partnere.
''Viaduct je pozvan da pomogne konzorciju za izgradnju HE Vrbas nakon što su pobijedili na natječaju u listopadu 2003., kada im je bila potrebna pomoć oko bankovne garancije i nastavka pregovora s Vladom Republike Srpske. Konzorcij pod nazivom ‘GP Građevinar Kraljevo i ostali’ sastojao se od srpskih, bosanskih i talijanskih sudionika'', navodi Goljevšček.
''Budući da vođa konzorcija Građevinar nije želio produžiti garanciju tijekom pregovora o koncesijskom ugovoru, članovi konzorcija su nam se obratili. Dali smo bankarsku garanciju preko financijske tvrtke iz Kanade, koju je naš njemački partner MBB deponirao u iznosu od 1.028.000 eura prema ugovoru o koncesiji'', pojašnjava Goljevšček.
''To je bilo u studenome 2003., a na njihov zahtjev preuzeli smo vođenje i zaključenje pregovora. Naš ulazak odobrilo je Ministarstvo energetike Republike Srpske, a u studenome 2004. potpisali smo koncesijski ugovor s Vladom RS-a. Prije toga ugovor je ratificirala Narodna skupština RS-a. Entitetska vlada nije odobrila predloženi IIP (Inovirani idejni projekt), koji je bio osnova za izradu glavnog projekta i okolišne dozvole, što je ICSID prepoznao kao neodgovoran čin'', rekao je.
Dodaje kako je garancija (korporativni ček) i dalje u vlasništvu Vlade RS-a ili deponirana kod Ministarstva financija, a potvrde i kopije nalaze se među dokazima u sporu.
Vlasnik Viaducta dalje pojašnjava: ''Vlada RS-a je upoznata s nekoliko kvalificiranih investitora i partnera (Grupa E iz Švicarske, EoN iz Njemačke, Statkraft iz Norveške, ČEZ iz Češke, EnBW iz Njemačke i drugi), svi su renomirani proizvođači električne energije koji su također željeli sudjelovati u drugim energetskim projektima Republike Srpske. Zašto oni nikada nisu provjeravani, pitanje je za Vladu RS-a. Nikada nismo imali namjeru sami završiti projekt vrijedan 165 milijuna eura, zato smo i tražili te našli kvalificirane partnere''.
Na pitanje zašto se konzorcij za bankovne garancije obratio maloj tvrtki iz Slovenije, Goljevšček kaže da ih je član konzorcija kontaktirao preko direktora njihove tvrtke u Beogradu, kojeg je osobno poznavao.
''Viaduct vam se može činiti malim, ali ne zaboravite činjenicu da smo imali kapitalno povezane dvije tvrtke u Hrvatskoj, dvije u Bosni i Hercegovini (ne samo HES Vrbas) i jednu u Srbiji'', kazao je.
Goljevšček nije želio ulaziti u detalje o kojim se tvrtkama radi, samo je rekao da su neke već povijest. GP Građevinar Kraljevo vlasnik je jednog posto dionica HES-a Vrbas. Svi članovi konzorcija svoja prava i obveze prenijeli su na Viaduct, koji sada posjeduje 99 posto dionica, pojašnjava Goljevšček.
Direktor portoroške tvrtke kaže kako pripremaju i druge mjere za naplatu duga, osim zamrzavanja imovine BHANSA-e, oduzimanja triju zgrada Središnje banke te blokade računa Središnje banke BiH u Luksemburgu.
''Zato što ne vidimo drugi način da vratimo dug. Nećemo stati. Novac ćemo dobiti na bilo koji način. Neki će možda misliti da je to neprimjereno, jer će na kraju ispaštati građani, a ne političari'', rekao je za Forbes Slovenija.
Nije želio govoriti o konkretnim budućim potezima, osim što je naglasio da će meta biti imovina BiH unutar i izvan zemlje.
Upitan što će raditi s novcem ako ga naplate, odgovara: ''Dio sredstava iskoristit ćemo za nadoknadu troškova američkog fonda Vannin Capital, koji financira sudske postupke, za plaćanje odvjetničkih ureda u Republici Srpskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u, koji su pravni zastupnici Viaducta, za otplatu kredita EnBW Energie i vraćanje kredita drugim vjerovnicima, a sve je to dokumentirano u ICSID-u – sve će biti raspodijeljeno prema pravilima ICSID-a'', kaže Goljevšček.
