Koliko novca na računu vas čini srednjom klasom?
Iako statistički podaci pokazuju da u BiH i dalje postoji značajan broj pripadnika srednje klase, sve veći dio domaćinstava u praksi živi bez realne mogućnosti da štedi ili izdrži i najmanji financijski udar, piše Glas Srpske.
Rast cijena stanova, hrane i osnovnih životnih troškova u velikoj mjeri je pojeo efekte rasta plaća, pa se srednji sloj, nekadašnji nositelj ekonomske stabilnosti, sve češće svodi na život od mjeseca do mjeseca.
Bez financijskog jastuka
Ekonomista Igor Gavran u svojim analizama ističe da se upravo u tom odnosu najbolje vidi slabljenje srednje klase u BiH, jer čak i prosječne plaće ne osiguravaju životni standard koji bi se u europskim okvirima mogao nazvati srednjom klasom. Prema njegovim riječima, rast nominalnih primanja gubi učinak zbog rasta cijena osnovnih životnih troškova.
U ekonomskoj teoriji srednja klasa se najčešće definira kao grupa domaćinstava koja ostvaruju između 75 i 200 posto medijalnog dohotka. Međutim, u stvarnosti, taj pojam mnogo manje zavisi od formalne visine prihoda, a mnogo više od sposobnosti da se nakon osnovnih troškova osigura štednja, sigurnosna rezerva i dugoročna financijska stabilnost.
Prema procjenama zasnovanim na strukturi plaća i potrošnje u ovu kategoriju formalno spada oko 30 do 40 posto domaćinstava, ali je broj onih koji zaista žive standarde klasične srednje klase, stabilna štednja, mogućnost planiranja, otpornost na krize – znatno manji. Većina se kreće u zoni tekuće potrošnje, bez financijskog jastuka i s ograničenim prostorom za bilo kakav neplanirani trošak.
Donja granica – 2.500 KM
Gavran smatra da srednja klasa u BiH sve više nestaje i postaje gotovo endemska kategorija. Navodi i da značajan dio stanovništva koji se formalno može svrstati u taj sloj u praksi živi bez financijske sigurnosti, u stalnom režimu pokrivanja tekućih troškova. Analize primanja pokazuju da se "stvarna" srednja klasa svodi na oko 15 do 20 posto domaćinstava. Donju granicu čine obitelji koje jedva pokrivaju osnovne troškove sa prihodima od 2.500 do 3.500 maraka, dok "klasična" srednja klasa podrazumijeva primanja od 4.000 do 6.500.
Da ta linija između statistike i stvarnosti postaje sve tanja, pokazuju i konkretni primjeri iz svakodnevnog života. obitelj iz Banja Luke, u kojoj su supružnici zaposleni kao medicinska sestra i nastavnik, s dvoje djece i ukupnim prihodima od oko 3.600 maraka, formalno se nalazi u zoni donjeg srednjeg sloja. Međutim, njihova financijska realnost pokazuje nešto sasvim drugo.
Mjesečni troškovi četveročlane obitelji u većim gradovima danas u prosjeku prelaze 3.000 KM. Stanovanje, bilo kroz kredit ili kiriju, iznosi 700 do 1.000 maraka, hrana 1.000 do 1.300, režije više od 300, dok prijevoz, obrazovanje i ostali troškovi ukupan iznos podižu na 3.000 do 3.500 KM mjesečno. U praksi, to znači da se cijela jedna prihodna razina domaćinstva troši na golu reprodukciju života.
Prag održivosti
Ekonomisti ističu da bi domaćinstvo moglo da se smatra stabilnim dijelom srednje klase tek ako ima ušteđevinu koja pokriva tri do šest mjeseci potrošnje - odnosno 10.000 do 15.000 KM za četveročlanu obitelj. Međutim, značajan dio građana u BiH ne raspolaže ni rezervom za jedan mjesec života bez plate.
Prag minimalne financijske stabilnosti kreće se između 3.500 i 4.500 maraka mjesečno, dok "puna" srednja klasa podrazumijeva prihode od 5.000 do 6.500 KM, uz kredit, automobil, obrazovanje djece i redovnu štednju.
Dodatni pritisak dolazi s tržišta nekretnina. U posljednjih deset godina cijene stanova porasle su više od 150 posto, dok su plate rasle oko 90 posto. Kvadrat novogradnje u većim gradovima danas iznosi od 3.500 do 5.000 KM.
Stan od 70 kvadrata tako danas košta između 250.000 i 300.000 KM. Uz stambeni kredit na 25 godina, rata se kreće oko 1.000 KM mjesečno, što u mnogim slučajevima znači da samo stanovanje pojede više od 30 posto prihoda - granice koja se u ekonomskoj teoriji smatra pragom održivosti domaćinstva.
Poskupljenja 70 posto
Inflacija u razdoblju 2020-2025. podigla je cijene osnovnih namirnica i usluga i do 70 posto, što je u velikoj mjeri neutraliziralo nominalni rast plaća. Domaćinstva danas na hranu troše oko trećine prihoda, dok je u razvijenim europskim ekonomijama taj udio najčešće između 10 i 15 posto. Gavran u tom kontekstu ističe da se upravo kroz odnos plata i troškova najjasnije vidi pad realne kupovne moći stanovništva.
U takvim uvjetima raste i kreditna ovisnost domaćinstava. Stambeni krediti su samo dio slike - sve više građana koristi potrošačke i kratkoročne pozajmice kako bi pokrilo tekuće troškove, što dodatno smanjuje financijski manevarski prostor i povećava osjetljivost na ekonomske šokove. Istovremeno, demografski pad i odliv radne snage dodatno slabe domaću potrošnju i poresku bazu.
Skrivena posljedica ovakvog stanja jeste da se u statistikama i dalje održava privid postojanja srednje klase, dok se u stvarnosti širi grupa domaćinstava koja žive na granici financijske izdržljivosti.
Uštede za tri mjeseca
Gavran ukazuje da se ne može govoriti o snažnoj srednjoj klasi u uvjetima u kojima značajan dio zaposlenih nema kapacitet da pokrije ni nepredviđene troškove bez zaduživanja.
Kako je poručio, srednja klasa u BiH prolazi kroz duboku strukturnu transformaciju. Sve manje je riječ o sloju koji gradi stabilnost i sigurnost, a sve više o grupi koja pokriva tek osnovne troškove. U tom smislu, kako je na kraju poručio Gavran, srednja klasa u BiH sve manje predstavlja životni standard, a sve više razinu izdržljivosti.
U većini zemalja Europske unije srednja klasa i dalje predstavlja okosnicu društva i ekonomske stabilnosti iako se i ona u posljednjem desetljeću nalazi pod sve većim pritiskom. Prema procjenama europskih institucija i istraživačkih centara, ovisno od države, u srednju klasu spada između 50 i 65 posto stanovništva. Za razliku od zemalja sa nižim nivoom razvoja, domaćinstva u EU u prosjeku raspolažu većom financijskom rezervom.
Većina obitelji ima uštede koje mogu pokriti najmanje tri do šest mjeseci troškova, što se smatra osnovnim indikatorom sigurnosti.
