Kako je nastao prvi novac, izum koji je zauvijek promijenio trgovinu

Novac danas uzimamo zdravo za gotovo. Plaćamo karticom, telefonom, jednim klikom. Iza tih svakodnevnih radnji nalazi se jedan od najvažnijih ekonomskih izuma u povijesti. Njegovi korijeni vode u drevnu Lidiju gdje su prije više od 2.600 godina nastale prve kovanice. 

Prije novca kakav danas poznajemo, trgovina je bila znatno složenija. Ljudi su razmjenjivali robu za robu. Žito za stoku. Ulje za vino. Tkaninu za alat.

Takav sustav mogao je funkcionirati u malim zajednicama. S razvojem gradova i trgovine, međutim, pojavio se ozbiljan problem. Što ako nekomu tko ima žito nije potrebna stoka? Trgovina je zahtijevala nešto što će svi biti spremni prihvatiti. Tako je počela duga povijest novca.

Prije kovanica postojao je novac

Važno je razlikovati novac i kovani novac. Kovanice nisu bile prvi oblik novca.

Mnogo prije njih ljudi su kao sredstvo plaćanja koristili različitu robu. Stoku, žito, školjke, sol i druge predmete koji su imali široko prihvaćenu vrijednost. Posebno mjesto s vremenom su dobili plemeniti metali.

Zlato i srebro imali su nekoliko velikih prednosti. Bili su relativno rijetki. Mogli su se čuvati. Nisu propadali poput hrane. Mogli su se i dijeliti na manje količine.

Ali postojao je problem. Komad srebra nije automatski govorio koliko vrijedi. Morao se izmjeriti. Trebalo je provjeriti njegovu čistoću. To je zahtijevalo vrijeme, opremu i, prije svega, povjerenje između trgovaca.

Upravo će problem povjerenja dovesti do jedne od najvećih inovacija u povijesti trgovine.

Lidija i prve kovanice

Priča počinje u Maloj Aziji, na području današnje Turske i drevno kraljevstvo Lidiju. Prema British Museumu, prve kovanice vjerojatno su proizvedene i korištene upravo u Lidiji. Najraniji sačuvani primjerci potječu približno iz sredine 7. stoljeća prije nove ere.

Kovanice iz Lidije bile su izrađene od elektruma, prirodne mješavine zlata i srebra i nisu izgledale kao današnji metalni novac. 

Bile su nepravilnog oblika, imale standardiziranu težinu i žig. 

U pravo je taj žig, u ekonomskom smislu, bilo revolucionarno rješenje. Prije toga trgovac je morao mjeriti metal koji prima. Morao je procjenjivati njegovu kvalitetu. Svaka veća transakcija nosila je dodatni trošak i rizik, a žig je počeo mijenjati taj odnos.

Kako objašnjava World History Encyclopedia, utiskivanje oznake u plemeniti metal povećavalo je povjerenje u njegovu težinu i čistoću. Trgovac više nije morao svaki komad ponovno mjeriti i provjeravati ako je prihvaćao jamstvo koje je predstavljao žig.

Vrijednost više nije ovisila samo o metalu. Počela je ovisiti i o povjerenju u onoga tko jamči za taj metal. To načelo, u mnogo složenijem obliku, postoji i danas.

Država ulazi u priču

U početku nije sasvim jasno tko je izdavao sve najranije kovanice. U procesu su sudjelovali i privatni akteri, ali kovanje novca s vremenom postalo povlastica vlasti. Lidijski vladari počeli su izdavati standardizirane kovanice. 

Na ranim lidijskim kovanicama često se pojavljuje glava lava, a Lav je predstavljao kraljevski simbol. Zbog toga se pretpostavlja kako su takve kovanice imale odobrenje lidijskih kraljeva.

Država je tako praktično poručila: ovaj komad metala ima propisanu težinu i iza njega stoji naš autoritet.

Trgovina je time postala jednostavnija. 

Novac je smanjio cijenu nepovjerenja

Novac nije samo olakšao plaćanje. Smanjio je trošak transakcije.

Ako svaki komad zlata ili srebra morate mjeriti, provjeravati i testirati, trgovina je spora. Ako postoji standard koji veliki broj ljudi prihvaća, razmjena postaje brža.

A kada trgovina postane brža i jednostavnija, tržište može rasti.

Trgovac više ne mora osobno poznavati drugu stranu. Dovoljno je da obje strane imaju povjerenje u sredstvo plaćanja.

Od elektruma do zlata i srebra

Lidijski monetarni sustav nije ostao zasnovan samo na elektrumu. Posebno važnu ulogu imao je kralj Krez, čija je vladavina u 6. stoljeću prije nove ere postala sinonim za golemo bogatstvo.

U njegovo vrijeme dolazi do značajne promjene. Umjesto elektruma, počinju se izdavati odvojene zlatne i srebrne kovanice.

Sard, prijestolnica Lidije, za vrijeme Kreza izdavao kovanice od zlata i srebra umjesto elektruma. Time je razvijen sustav koji je predstavljao važan korak prema bimetalnom novčanom standardu.

Standardizacija je omogućila mnogo jasnije određivanje vrijednosti, a standard je upravo ono što je trgovini bilo potrebno.

Od lidijskog lava do današnjeg novca

Ideja kovanog novca brzo se širila.

Grčki gradovi prihvatili su koncept i počeli izdavati vlastite kovanice. Simboli na njima nisu služili samo kao ukras. Govorili su tko stoji iza novca. Kasnije će isto načelo koristiti Perzijanci, Grci, Rimljani...

Mijenjali su se metali. Mijenjali su se vladari. Mijenjale su se slike na novcu. Ali ideja je opstala.

Kod suvremenog novca odnos je potpuno drukčiji. Papirnata novčanica nema vrijednost zato što papir od kojeg je napravljena vrijedi 50 ili 100 eura. Digitalni zapis na bankovnom računu nema gotovo nikakav fizički oblik.

Ipak, sustav funkcionira. U njegovu središtu i dalje se nalazi povjerenje, zaključuje Bonitet.com