FOTO | Priča koju malo tko zna: Što se događalo iza kulisa obnove Staroga mosta?
Pet godina rada, 1.088 kamenih blokova, stručnjaci iz cijelog svijeta i jedan od najvećih projekata obnove kulturne baštine u Europi
''Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrjednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svakome jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kojem se ukršta najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničemu što je tajno ili zlo.''
Riječi nobelovca Ive Andrića možda najbolje opisuju ono što je Stari most stoljećima predstavljao Mostaru.
Od njegova dovršetka 1566. godine nije bio samo remek-djelo graditelja Hajrudina ni simbol grada na Neretvi. Bio je mjesto susreta, trgovine, svakodnevnog života i prepoznatljiva slika Mostara koju su poznavali ljudi daleko izvan granica Bosne i Hercegovine.
Zbog toga njegovo rušenje u studenome 1993. godine nije predstavljalo samo uništenje jedne građevine. Srušen je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada, ali i dio identiteta Mostara.
Kada je jedanaest godina poslije, 23. srpnja 2004., preko obnovljenoga kamenog luka ponovno prošao prvi svečani mimohod, iza tog trenutka stajalo je pet godina mukotrpnog rada, međunarodne suradnje i jednog od najsloženijih konzervatorskih projekata u suvremenoj Europi.
Malo je građevina čija je obnova izazvala toliko zanimanje svjetske javnosti.
Na projektu su zajedno radili arhitekti, građevinski inženjeri, geolozi, konzervatori, klesari i restauratori iz više država. Sudjelovali su UNESCO, Svjetska banka, vlade nekoliko europskih zemalja te domaći i strani stručnjaci koji su imali samo jedan cilj – vratiti Mostaru njegov najpoznatiji simbol, što vjernije izvorniku.
Početak projekta koji je pratio cijeli svijet
Prvi veliki korak učinjen je u lipnju 1999. godine. Na ostacima porušenoga Starog mosta svečano je potpisan Sporazum o njegovoj obnovi. Dokument su potpisali tadašnji glavni direktor UNESCO-a Federico Mayor, gradonačelnik Mostara Ivica Prskalo, dogradonačelnik Safet Oručević te ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine dr. Jadranko Prlić.
Time je službeno započeo projekt koji će u godinama koje slijede postati primjer međunarodne suradnje u obnovi kulturne baštine.
Federico Mayor tada nije govorio samo o obnovi mosta.
Govorio je o obnovi povjerenja.
''Znam da je prošlost teško zaboraviti, ali sjećanje je razlog da se zaboravi. Svi moramo gledati naprijed jer ne možemo pisati prošlost, ali možemo pisati budućnost, a to mogu učiniti svi narodi u Bosni i Hercegovini'', poručio je.
Njegove riječi tada nisu bile tek protokolarna poruka.
Odražavale su ideju na kojoj se temeljio cijeli projekt – da obnova Staroga mosta bude mnogo više od građevinskog pothvata.
Prvi kredit Svjetske banke za kulturnu baštinu
Vrijednost projekta procijenjena je na 15,5 milijuna američkih dolara, a već tada bilo je jasno da ga nijedna institucija neće moći financirati sama.
Posebnost cijelog projekta bila je činjenica da je Svjetska banka prvi put u svojoj povijesti odobrila kredit za obnovu kulturne baštine.
Riječ je o kreditu od četiri milijuna američkih dolara, odobrenom uz deset godina počeka, rok otplate od 35 godina i kamatnu stopu od svega 1,5 posto.
Uz Svjetsku banku obnovu su financijski poduprle Italija, Turska, Hrvatska, Francuska, Nizozemska i Razvojna banka Vijeća Europe, dok je značajan dio sredstava osigurao i Grad Mostar.
Prikupljeni novac nije bio namijenjen samo obnovi Staroga mosta.
Obnovljene su i kule Tara i Halebija, uređeni okolni prostori te obnovljeni Napretkov konvikt ''Petar Svačić'', Vakufski dvor i Vladičanski dvor, čime je obuhvaćena gotovo cijela povijesna jezgra Mostara.
Kako se gradio novi Stari most
Nakon potpisivanja Sporazuma uslijedilo je razdoblje koje je javnost rijetko mogla vidjeti. Dok su mediji uglavnom pratili političke sastanke i najave, iza kulisa se odvijao golem stručni posao koji će potrajati gotovo tri godine.
Osnovana je Agencija za izgradnju Staroga mosta i obnovu kulturne baštine Mostara (PCU), na čije je čelo imenovan Rusmir Ćišić, dok je njegov zamjenik postao Tihomir Rozić. U isto vrijeme počela su opsežna geološka, građevinska i konzervatorska istraživanja.
Prije nego što je postavljen ijedan novi kamen, stručnjaci su morali odgovoriti na jedno pitanje – kako rekonstruirati građevinu staru gotovo četiri i pol stoljeća tako da što vjernije odgovara izvorniku.
Na projektu su sudjelovali domaći i strani stručnjaci različitih profila. Geološka istraživanja obavili su mostarski Conex i turska tvrtka Yeralti Armacilik, glavni projekt obnove izradila je talijanska tvrtka General Engineering iz Firence, stručni nadzor radova povjeren je hrvatskoj tvrtki OMEGA Engineering d.o.o. Dubrovnik, dok je studiju kvalitete izradila njemačka tvrtka LGA Civil & Environmental Engineering iz Nürnberga.
Istodobno su u laboratorijima analizirani kamen, mort, metal i svi drugi materijali korišteni pri gradnji izvornoga mosta. Cilj nije bio napraviti novi most, nego rekonstruirati stari koristeći što je moguće više izvornih tehnologija.
Jednu od ključnih uloga imala je fotogrametrijska dokumentacija sačuvana u Republici Hrvatskoj. Upravo zahvaljujući tim preciznim snimkama bilo je moguće gotovo do milimetra odrediti geometriju izvornog luka.
Nijedan kamen nije bio isti
Dok su projektanti završavali dokumentaciju, u kamenolomu Mukoša, na južnom izlazu iz Mostara, počela je priprema kamena tenelije.
Od samoga početka znalo se da će svaki kameni blok imati svoje mjesto u konstrukciji.
Nije bilo prostora za improvizaciju.
Iz kamenoloma je izvađeno oko 1.250 kubičnih metara kamena, ali nakon brojnih ispitivanja odabrano je svega 360 kubičnih metara najkvalitetnije tenelije. Upravo od tog kamena izrađeni su svi elementi budućega mosta.
Ukupno je pripremljeno 1.088 kamenih blokova.
Svaki od njih imao je vlastiti broj, oznaku i unaprijed određenu poziciju u konstrukciji. Kamen je izrezivan s nekoliko centimetara viška kako bi ga klesari mogli ručno obraditi do konačnog oblika.
To je bio jedan od najzahtjevnijih dijelova cijelog projekta.
Kao i u 16. stoljeću, svaki je kamen prolazio kroz ruke majstora prije nego što bi dobio svoje mjesto u luku.
Gradnja gotovo jednaka onoj iz Hajrudinova vremena
Na međunarodnom natječaju posao obnove dobila je turska tvrtka ER-BU.
Na gradilištu su zajedno radili kurdski klesari iz Turske i korčulanski majstori, nastavljajući tradiciju dugu više od četiri stoljeća.
Povijesni zapisi govore kako je i tijekom izvorne gradnje 1566. godine Dubrovačka Republika poslala svoje klesare u Mostar kao znak prijateljstva. Gotovo 440 godina poslije ponovno su zajedno radili majstori iz različitih zemalja.
U obnovi su korišteni gotovo isti materijali kao i u vrijeme graditelja Hajrudina.
Luk je ponovno građen od tenelije, korišten je tradicionalni vapneni mort, posebna izolacijska smjesa od boksita i gline te olovo kojim su povezivani kameni elementi. Jedina značajnija razlika odnosila se na uporabu suvremenijeg i kvalitetnijeg švedskog čelika.
Posebna pozornost posvećena je sustavu odvodnje. Kao i prije više od četiri stoljeća, ugrađeni su kanali koji su sprječavali zadržavanje vode u konstrukciji, čime se most štitio od dugoročnih oštećenja.
Sve vrijeme radova cilj je bio samo jedan – da obnovljeni Stari most izgleda kao da nikada nije bio srušen.
Gradilište koje je pratio cijeli svijet
Nakon višegodišnjih priprema stigao je trenutak kada je obnova napokon postala vidljiva svima.
Dana 14. travnja 2003. godine u luk Staroga mosta ugrađen je prvi kameni blok. Time je simbolično započela izgradnja novoga, a zapravo staroga mosta.
Početak radova obilježen je u nazočnosti brojnih domaćih i stranih uzvanika. Među njima bio je i tadašnji predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi, koji je simboličnim udarcem dlijetom u kamen označio početak klesarskih radova.
Tom je prigodom izgovorio riječi koje su ostale zapamćene među Mostarcima.
''Građani BiH, vi ste dio Europe i čekamo vas u Europi. Bez vas Europa ne bi bila potpuna.''
Nekoliko trenutaka poslije gradonačelnik Mostara Hamdija Jahić i dogradonačelnik Ljubo Bešlić položili su prvi kameni blok u luk mosta, čime je započela najzahtjevnija faza cijelog projekta.
Od toga dana gradilište nije mirovalo.
Radilo se svakodnevno, bez obzira na vremenske uvjete. Klesari, zidari, inženjeri i restauratori mjesecima su slagali kamen po kamen, potpuno istim redoslijedom kojim je most građen prije više od četiri stoljeća.
Svaki je kameni blok imao unaprijed određeno mjesto, pa nije bilo prostora za pogrešku.
Nakon nešto više od četiri mjeseca rada, 20. kolovoza 2003. godine, ugrađen je i posljednji od ukupno 1.088 kamenih blokova. Time je završen kameni luk koji će ponovno spojiti dvije obale Neretve.
Nakon toga uslijedili su završni radovi – izrada kamenih vijenaca, postavljanje ograde, popločavanje mosta i uređenje svih detalja koji su obnovljenom Starom mostu trebali vratiti izvorni izgled.
Za završnu fazu radova ugrađene su dodatne 44 tone kamena, pri čemu je svaki element ponovno ručno obrađen.
Trenutak istine
Jedan od najnapetijih trenutaka tijekom cijele obnove dogodio se kada je trebalo ukloniti golemu čeličnu skelu koja je mjesecima nosila težinu kamenoga luka.
Nitko nije mogao sa sigurnošću znati kako će se most ponašati kada ostane bez potpore. Nakon uklanjanja posljednjih nosača uslijedilo je pažljivo mjerenje. Rezultat je iznenadio i same stručnjake. Luk Staroga mosta spustio se za svega jedan milimetar.
Za građevinske inženjere to je bio najbolji mogući dokaz da je rekonstrukcija izvedena gotovo savršeno. Kvalitetu izvedenih radova potvrdila je i priroda.
Samo nekoliko mjeseci poslije, 22. travnja 2004. godine, područje zapadne Hercegovine pogodio je snažan potres koji se osjetio i u Mostaru.
Na obnovljenom Starom mostu nisu zabilježena nikakva konstrukcijska oštećenja. Most je prošao prvi veliki ispit.
Dan kada je Mostar ponovno stao pred svijet
Kako se približavao 23. srpnja 2004. godine, bilo je jasno da otvorenje neće biti samo gradska svečanost. Interes svjetske javnosti rastao je iz dana u dan.
Na Zračnu luku Mostar toga je dana sletio 22 zrakoplova s državnim izaslanstvima.
U Mostar su doputovali princ Charles, predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić, predsjednik hrvatske Vlade Ivo Sanader, predsjednici i premijeri brojnih država, ministri, veleposlanici te posebni izaslanik pape Santos Abril.
Ukupno su stigla službena izaslanstva iz više od 50 država. Grad je toga dana bio jedno od najpraćenijih mjesta u Europi.
Prijenos svečanosti preuzelo je 28 televizijskih kuća, dok su tri nacionalne televizije iz Turske događaj prenosile uživo. Američki CNN emitirao je posebnu reportažu iz Mostara.
Prema podacima PRESS centra, kojim je rukovodio autor ovoga teksta Miroslav Landeka, za praćenje otvorenja bilo je akreditirano gotovo 600 novinara, snimatelja i fotoreportera iz Bosne i Hercegovine, susjednih zemalja te brojnih europskih i svjetskih medija.
Nikada nakon završetka rata Mostar nije privukao toliku međunarodnu pozornost.
Toga dana Stari most ponovno je postao ono što je stoljećima bio – mjesto koje povezuje ljude.
Obnova koja je ušla u povijest
O važnosti otvorenja Staroga mosta možda najbolje govore riječi tadašnjeg gradonačelnika Mostara Nevena Tomića, koji je smatrao da taj događaj nadilazi okvire jedne građevine.
''Stari most nije važan samo zbog svoje arhitekture ili turističkog značaja. Njegovim otvorenjem završava jedno teško poglavlje mostarske povijesti i počinje novo razdoblje u kojem ovaj most ponovno pripada svima'', istaknuo je Tomić.
Dodao je kako vjeruje da će nakon njegova ponovnog otvaranja Stari most prestati biti sredstvo političkih prijepora i ponovno postati ono što je stoljećima bio – mjesto susreta ljudi.
Njegove riječi pokazale su se točnima.
Već prve godine nakon otvorenja Mostar je ponovno postao jedno od najposjećenijih turističkih odredišta u Bosni i Hercegovini, a Stari most ponovno je postao njegova najprepoznatljivija razglednica.
Svaki detalj morao je biti autentičan
Iako je svečano otvorenje označilo završetak radova, iza obnovljenoga mosta ostala je golema količina stručnog znanja i iskustva.
Iz kamenoloma Mukoša izvađeno je oko 1.250 kubičnih metara kamena, no nakon detaljnih analiza odabrano je svega 360 kubičnih metara najkvalitetnije tenelije.
Od tog kamena izrađeni su svi elementi mosta.
Svaki spoj izveden je tradicionalnim vapnenim mortom, dok su metalni elementi povezivani olovom, potpuno istim postupkom kakav su koristili graditelji u 16. stoljeću.
Kako bi rekonstrukcija bila što vjernija izvorniku, provedena su brojna laboratorijska ispitivanja kamena, morta i metala, a izrađeni su čak i posebni alati za lijevanje olova između kamenih blokova.
Malo je ljudi koji danas prelaze preko Staroga mosta svjesno koliko je znanja, vremena i preciznosti bilo potrebno da bi svaki njegov kamen ponovno zauzeo svoje mjesto.
UNESCO-ovo priznanje
Da je obnova izvedena prema najvišim svjetskim konzervatorskim standardima, potvrđeno je već godinu dana poslije.
Dana 15. srpnja 2005. godine, na zasjedanju Odbora za svjetsku baštinu u Durbanu u Južnoafričkoj Republici, Stari most i stara gradska jezgra Mostara upisani su na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.
Bio je to konačni međunarodni pečat projektu koji je od samoga početka zamišljen kao mnogo više od obične građevinske rekonstrukcije.
UNESCO je time potvrdio da obnovljeni Stari most nije samo vraćen Mostaru nego i svjetskoj kulturnoj baštini.
Simbol koji ponovno spaja
Dvadeset i dvije godine nakon svečanog otvorenja milijuni ljudi ponovno prelaze preko Staroga mosta.
Većina zastane na trenutak, pogleda prema Neretvi, napravi fotografiju i nastavi dalje.
Malo tko pritom razmišlja o tome da iza tih nekoliko koraka stoji pet godina rada, tisuće sati ručnog klesanja kamena, 1.088 pažljivo obrađenih kamenih blokova, stručnjaci iz cijeloga svijeta i jedna od najsloženijih obnova kulturne baštine u suvremenoj Europi.
Stari most danas ponovno povezuje dvije obale Neretve.
Ali njegova najveća vrijednost nije u kamenu od kojeg je izgrađen. Ona je u činjenici da je nakon rušenja ponovno podignut gotovo na isti način na koji je nastao prije gotovo četiri i pol stoljeća.
Zbog toga Stari most odavno nije samo simbol Mostara. Postao je simbol obnove, suradnje i uvjerenja da se i nakon najvećih razaranja može ponovno izgraditi ono što ljudi smatraju vrijednim.
-webp.webp)
-webp.webp)
-webp.webp)
-webp.webp)
