Godina je 1973. Jan-Erik Olsson upada u poslovnicu Kreditbanken u centru Stockholma i pokušava je opljačkati. Policija dolazi vrlo brzo, pa se Olsson zaključava u bankovni trezor zajedno s nekoliko talaca.
Tek nakon nekoliko dana, policija uspijeva osloboditi taoce i uhapsiti Olssona. Ono što je poslije uslijedilo je začudilo i tužitelje, i medije i psihologe. Taoci su redom podržavali Jan-Erika Olssona i njegove motive za pljačku banke. Dotad nezabilježeno u stručnoj literaturi, psiholozi ovom fenomenu daju naziv – Štokholmski sindrom.
Godina je 2012. Nekoliko teta u vrtiću Leptirić u Glamoču dolazi na posao. Sve izgleda normalno, osim što one već 25 mjeseci nisu primile plaću. Ništa novo u BiH, raditi mjesecima, pa i godinama, bez plaće je postala ustaljena praksa. Nezaposleni u Glamoču će tetama šeretski reći „Hajde, barem radite“.
Raditi za nekoga, a ne primati plaću, se u našim krajevima naziva kulukom. Relikt je to nekadašnjeg Osmanskog carstva u BiH, a usporedivo je i sa kmetstvom u ostatku Europe. I tako glamočke tete kuluče za opće dobro i napredak Glamoča, a skeč iz Nadrealista o postavljenom rekordu u neplaćenom radu, pa i vic o visočkim faraonima koji izašavši iz piramide sa žaljenjem konstatiraju da u BiH vrijeme ide unazad, se više ne čine smiješnim.
Otkad su u demokratskim promjenama 1990. vlast preuzeli nereformirani komunisti kompilirajući usput najgore od najgoreg iz feudalnih, komunističkih i neoliberalnih sistema, vrijeme u BiH zaista ide unazad. Nestale su razlike između begova, drugova i legalno (i legitimno) izabranih demokratskih predstavnika. Kako stvari stoje, i Glamoč i BiH su postali Matrix u kojem se mijenja samo privid sistema kako ne bi došlo do pobune dronova.
Dovođenje ljudi u psihičko stanje da svjesno rade za male ili nikakve novce istovremeno ih bombardirajući šarenilom navodnih političkih sukoba, je pravi zločin protiv čovječnosti.
Nije teško shvatiti Glamočanke. Potpuna besperspektivnost tog mjesta ubija svaku nadu za boljim, a kod njih je nada jedini razlog zašto ne odustati od svega i prepustiti se mrtvilu propale države.
Kad bi švedskim psiholozima predočili slučaj teta iz vrtića Leptirić, vjerojatno bi se u stručnoj literaturi našlo mjesta i za Glamočki sindrom.
