Svjedočenje iz ukrajinske šume: Zatočeništvo i mučenje u jami pod zapovjedništvom Srbina iz BiH

Portal Detektor donosi svjedočanstvo Mykole iz Ukrajine, koji tvrdi da je sedam dana bio zatočen u jami u ukrajinskoj šumi, gdje su ga tukli, prijetili mu smrću i prisiljavali na rad. Njegov iskaz i istraživanje mjesta zatočenja doveli su ukrajinsko pravosuđe do Davora Savičića, državljanina Bosne i Hercegovine i Rusije, optuženog za ratne zločine, kojega su novinari Detektora ranije otkrili kada su se infiltrirali u privatni Telegram kanal za novačenje boraca u ruskoj vojsci.

Za njim je u BiH raspisana tjeralica. Nakon što se nije pojavio na ročištu u rujnu u Ukrajini, novo je ročište zakazano za studeni, kada će se razmatrati i mogućnost suđenja u odsutnosti.

Granatiranje mjesta Fadorvike za Mykolu je značilo početak invazije, kao i dolazak ruskih vojnika.

Snimka zbog koje je živ

''Među njima nisu bili samo Rusi. Bilo je različitih vojnika. Ali osoba koja im je zapovijedala, kako sam poslije saznao, bila je Srbin'', započinje svoju priču Mykola, prisjećajući se prvih dana ruske invazije.

Zarobljen je dan nakon rođendana, u mjestu Šibeno, nedaleko od Kijeva, kamo je došao posjetiti obitelj.

Mykola, čije pravo ime i identitet štitimo, kaže da su mu vojnici prekrili oči i vezali ruke, a zatim ga odveli u šumu, gdje je boravio u jami dubokoj 90 centimetara i bio mučen. Oko njega su hodali štakori, koje nije smio ubiti jer su mu vojnici prijetili da će u tom slučaju oni ubiti njega.

Svojih sedam dana zatočeništva u toj šumi opisuje kao razdoblje straha i neizvjesnosti oko toga hoće li preživjeti ili umrijeti. Zima i niske temperature predstavljale su mu dodatni izazov.

''Između sedmog i osmog ožujka napadao je snijeg. Osmog se otopio i jama u kojoj sam sjedio napunila se vodom. Noću je bilo minus jedanaest'', prisjeća se Mykola.

Tijekom zatočeništva prisiljavali su ga da snima propagandne videozapise, od kojih je jedan emitiran na ruskom kanalu pod sankcijama, a u njemu je predstavljen kao pripadnik ukrajinske sigurnosne službe. Dok mu ekipa Detektora prikazuje tu snimku, modrica na oku podsjeća ga na udarce vojničkom čizmom koje je pretrpio. Smatra da je upravo ta snimka jedan od razloga zbog kojih je ostao živ.

Tragovi ruske prisutnosti

Detektor nije mogao neovisno potvrditi pojedinosti iz Mykolina svjedočanstva, ali istraživači ukrajinske Medijske inicijative za ljudska prava (MIHR), koji su poslije obišli šumu, procijenili su da su u nekim jamama istodobno bile zatočene dvije osobe. Lidiia Tarash iz te organizacije obišla je šumu s Mykolom u ožujku 2025. godine.

''To je područje između sela Šibene i Krasni Rog. Gospodin Mykola izravno nam je pokazao mjesta na kojima je boravio. Iako su prošle tri godine od oslobođenja tog područja, na tom su mjestu i dalje ostali tragovi ruske prisutnosti'', kaže za Detektor.

Na istoj je lokaciji ranije obavljena ekshumacija jedne ubijene osobe, a istraživanje se poslije proširilo i na druge zatočenike s kojima je razgovarala ta organizacija, kao i na objekte u samom Šibenu. Tada su identificirane druge šume, šumarija, škola i medicinski punkt kao mjesta na kojima su civili zatvarani i držani u zatočeništvu.

''Samo u Šibenu, o kojem je riječ, utvrdili smo 43 slučaja zarobljavanja ljudi'', objašnjava Tarash.

Dokumenti i iskazi Mykole i drugih svjedoka otkrili su ukrajinskim organizacijama da su među naoružanim pripadnicima ruskih formacija bili ljudi koji su se predstavljali kao Srbi. Godinama poslije ukrajinske su vlasti optužile Davora Savičića, državljanina Rusije i BiH, rođenog u Banovićima, za sudjelovanje u zarobljavanju, zlostavljanju i ispitivanju civila.

Mykola gleda njegovu fotografiju i potvrđuje Savičićev identitet.

Iz Srbije da oslobodi…

''Hodao je po selu i dijelio slatkiše djeci. To je definitivno on. Svima je rekao: 'Došao sam iz Srbije da vas oslobodim''', nastavlja.

Savičića je u međuvremenu mogao prepoznati i po glasu, ispričao je.

''I dok sam bio zatočen u onim jamama, bilo je isto. On je zapovijedao. Svaki dan donosili su streljivo i on je svime upravljao. Do tada sam ih mogao prepoznati po glasovima. Kada sjediš tamo i sve slušaš, naučiš svaki glas. Znaš tko dolazi, tko će te tući, a tko neće'', kaže Mykola.

U veljači ove godine Detektor je objavio ispovijest Zeničanina Selvera Hrustića, prvog zarobljenog državljanina BiH s kojim su razgovarali u ukrajinskom zatvoru. Hrustić je opisao put iz Njemačke preko Moskve do ruske vojske, potpisivanje ugovora i obuku koju je smatrao nedostatnom.

Hrustić je tada objasnio da se nakon dolaska u Rusiju provjeravaju dokumenti, nakon čega se odlazi na mjesto potpisivanja ugovora. Između obećanja o službi i stvarnosti na bojištu, ispričao je, postojao je velik raskorak. Govorio je o lošoj organizaciji i nedostatku vode, ali i o upozorenjima koja je ranije dobio da rat nije igra.

200 osoba iz balkanskih zemalja

Ukrajinske službe zabilježile su državljane desetaka država među zarobljenim pripadnicima ruskih snaga. Tamara Kuruškina, koja radi s ratnim zarobljenicima, navela je za Detektor da njihova evidencija sadržava osobne podatke najmanje 200 ljudi s Balkana, ali da to nije konačan broj.

''Što se tiče osoba iz zemalja Balkanskog poluotoka u 2024. godini i zarobljenih osoba iz Grčke, također znamo osobne podatke najmanje 200 osoba iz balkanskih zemalja koje su se borile ili se bore u oružanim snagama Ruske Federacije'', objašnjava za Detektor Kuruškina.

Detektor je prije godinu dana pratio kanale i poruke ljudi koji su tražili odlazak u rusku vojsku, infiltrirajući se u nekoliko Telegram grupa. Predstavljali su se kao Igor Dimitrijević iz Bijeljine, razgovarali s novačiteljima i dobivali upute kakve dobiva osoba koja se doista sprema otići na bojište. Govorili su im o obuci, novcu i dolasku u Rusiju. A onda su dobili i konkretnu uputu: da kupe kartu za Moskvu i jave kada slijeću. U toj se komunikaciji pojavilo ime čovjeka kojega ukrajinski svjedoci danas povezuju sa svojim zatočenjem – Davor Savičić.

''Igore, dobar dan, ovdje smo sve organizirali, možete krenuti. Znači, kada kupite kartu, javite se ranije da ste je kupili i da dolazite kako bi vas netko dočekao'', rekao nam je Dejan Berić.

Privatna vojska

Jedan od najpoznatijih proruskih blogera i ruski dragovoljac potom je naveo da će nas na moskovskom aerodromu dočekati čovjek kojega zovu Davor. Dan ranije poruke su stigle s računa čija je fotografija prikazivala maskiranog muškarca u ruskoj uniformi. Novačitelj nije želio telefonski objašnjavati uvjete ugovora, ali doznajemo da je riječ o Savičiću.

Fotografija koja je stigla trebala je pomoći u prepoznavanju čovjeka na aerodromu. Na njoj smo prepoznali Davora Savičića. No Igor Dimitrijević nije bio stvarni putnik – bio je identitet pod kojim smo provodili istraživanje. Zato se na Vnukovu nije pojavio nijedan od naših novinara. Savičić je slao poruke i pozive, a u posljednjoj je poruci javio da je otišao.

Velika Britanija stavila je Savičića 7. studenoga 2024. na popis sankcioniranih osoba zbog njegovih aktivnosti povezanih s ruskom invazijom na Ukrajinu. Ranije se u Rusiji sastajao s Miloradom Dodikom i drugim dužnosnicima Republike Srpske, kao i s pripadnicima Srpske pravoslavne crkve. Na posljednje pitanje Detektora nije odgovorio, a ranije je poslao glasovnu poruku s psovkama i prijetnjama.

Ukrajinske vlasti ranije su objavile da Savičića sumnjiče za okrutno postupanje prema najmanje dvoje civila. Jedan od njih je Mykola. Ukrajinske vlasti opisuju Savičića kao tadašnjeg zapovjednika postrojbe 'Vukovi', u sastavu privatne vojske pod nazivom 'Redut'. Istodobno je Detektoru iz Tužiteljstva BiH potvrđeno da je za njim raspisana tjeralica.

Dokazi za tjeralicu

Tužiteljstvo BiH nije pristalo razgovarati s novinarima Detektora.

Odvjetnik Dubravko Čampara, nekadašnji državni tužitelj, kaže da je Tužiteljstvo BiH očito prikupilo dovoljno dokaza da bi moglo raspisati tjeralicu.

''Sada još uvijek ne možemo znati za koje kazneno djelo, jer je riječ o fazi istrage. Vidjet ćemo za što je raspisana tjeralica. Ono što je važno – kada se raspisuje tjeralica, osoba se može suditi samo za kaznena djela za koja je raspisana, prema načelu specijaliteta'', kaže Čampara.

Prvo ročište u postupku u Ukrajini održano je 2. rujna 2026. godine pred Okružnim sudom u Borodjanki. Savičić nije došao pa je ročište odgođeno. Njegov branitelj po službenoj dužnosti objasnio je da bi tužiteljstvo, nakon eventualnog novog izostanka, moglo predložiti poseban postupak u odsutnosti. Detektor je ranije pisao da Ukrajina vodi više od 1000 postupaka za ratne zločine u odsutnosti.

''Ne mogu reći da je to radost. Težimo pravdi, želimo identificirati sve osobe koje su bile uključene u te ratne zločine. Ubijeno je mnogo ljudi, mnogi su pretrpjeli fizičko i psihičko nasilje. Dobro je što su materijali predani sudu. S druge strane, razumijemo da je ovo tek početak'', kaže Tarash.

Mykola kaže da su Savičić i njegova postrojba razlog zbog kojeg ni nakon oslobađanja nije mogao spavati. Prisjetio se kako se budio na svaki zvuk te kako prvih dana nije smio napustiti kuću, čak ni kako bi roditeljima javio da je živ. Za ljude iz regije koji su novačeni u rusku vojsku ima poruku:

''Nijedna količina novca nije vrijedna toga. Ne postoji iznos novca zbog kojeg se isplati doći u Ukrajinu i raditi nešto ovakvo. Čak ni kada nije riječ konkretno o Ukrajini. Jednostavno se ne isplati činiti ono što su njihovi građani činili na ukrajinskom teritoriju'', poručuje Mykola za Detektor.