Prije 106 godina, 9. siječnja, na Velikoj narodnoj skupštini, održanoj na Franjevačkom trgu u Čakovcu, donesena je odluka o odcjepljenju Međimurja od mađarske države.
Hrvatski sabor 2005. godine, na inicijativu tadašnjeg saborskog zastupnika Dragutina Lesara, 9. siječnja je proglasio spomendanom koji se diljem Međimurja obilježava nizom događaja i svečanosti kojima se odaje počast zaslužnim Međimurcima, prenosi Međimurski.hr.
U Rezoluciji od 9. siječnja 1919. godine stoji:
"U hrvatskom je narodu u Međimurju od uvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika. Imperijalizam mađarske države, koji je nasilnom mađarizacijom htio od raznih naroda bivše države Ugarske stvoriti jedinstveni i jednojezični mađarski narod,- kao što nije uspio kod ostalih nemađarskih naroda, - tako nije uspio niti kod međimurskih Hrvata.
Uzprkos najvećeg nasilja i najžešće mađarizacije ipak je hrvatski narod u Međimurju uščuvao svoj jezik i živu želju za oslobođenje izpod tuđinskog jarma. Kad je pobiedila ideja velikog predsjednika sjeverno-američkih država Wilsona o samoodređenju naroda, osjetili su i međimurski Hrvati da i oni imaju pravo na slobodu i život.
Povodom odavanja počasti velikanima narodnog preporoda u Međimurju, u Macincu, Vratišincu, Prelogu i Čakovcu, župan Međimurske županije Matija Posavec je naglasio: "Deveti siječnja najvažniji je dan međimurske povijesti, dan prkosa i zajedništva, simbol nade i vjere u identitet Međimurja, a identitet je nešto najvrjednije što imamo."
Naglasio je kako na današnji dan odaju počast predvodnicima naroda i preporoda koji je u nakon godina potlačivanja našega naroda doveo do gospodarskog razvoja kao i razvoja na svim drugim poljima.
"Više od stotinu godina je prošlo od Velike narodne skupštine 1919. godine i donošenja Rezolucije, no tek je 4. lipnja 1920. Trianonska komisija upravo na osnovu nacionalne ostavštine, na osnovu kulture, jezika i pjesmama rekla da ovo nikako ne može biti mađarski, već hrvatski kraj", rekao je župan.
U prijepodnevnim satima, predstavnici županijske i općinske vlasti, na čelu sa županom Matijom Posavcem, položili su vijence kod rodne kuće dr. Ivana Novaka u Macincu, jednog od najzaslužnijih za omasovljenje pokreta oslobođenja Međimurja od mađarske vlasti.
Potom su se Međimurci prisjetili doktora Vinka Žganca u Vratišincu čija je zbirka Hrvatskih pučkih popijevaka iz Međimurja, pri mirovnim pregovorima nakon Prvog svjetskog rata, bila krunski dokaz da Međimurci pripadaju hrvatskome narodu, te Jurja Lajtmana, svećenika, pisca i vođe međimurskih intelektualaca.
Odavanje počasti završeno je polaganjem vijenca kod spomen-ploče ocu Kapistranu Geciju, svećeniku koji je u iznimno opasnim vremenima okupljao narod, osvješćujući važnost donošenja Rezolucije na skupštini.
