Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
7 sedam skupina protiv vlade

Novi rat u Etiopiji prijeti destabilizacijom cijelog Roga Afrike

Snage Tigraja zauzele su tri zračne luke i otvorile borbe u Amhari i Afaru, dok savez sedam oružanih skupina najavljuje rušenje etiopske vlade.

Etiopija je ponovno suočena s velikim ratom nakon što su snage sjeverne regije Tigraj pokrenule opsežnu vojnu operaciju, preuzele kontrolu nad trima zračnim lukama i otvorile bojišta u susjednim regijama Amhara i Afar. Sukob je uslijedio samo nekoliko dana nakon što je sedam etiopskih oružanih organizacija osnovalo zajednički savez čiji je javno proglašeni cilj rušenje vlade premijera Abiya Ahmeda.

Snage povezane s Narodnooslobodilačkim frontom Tigraja, poznatim po kratici TPLF, 23. rujna preuzele su zračne luke u Mekelleu, Aksumu i Shireu. Ethiopian Airlines obustavio je letove prema Tigraju, dok su borbe nastavljene uz granicu s Afarom te na više područja Amhare.

Regionalne vlasti Tigraja objavile su da su njihove snage ušle u ''obrambeni rat'' kako bi odgovorile na navodnu ofenzivu savezne vojske. Vlasti u Addis Abebi iznose suprotnu verziju, optužujući TPLF da je zauzimanjem zračnih luka i napadima na položaje u Amhari i Afaru započeo opću ofenzivu.

Borbe su se 24. rujna proširile na područja Gazgibele u zoni Wag Hemra te Gidana, Laste i Raya Koba u North Wollu. Teško oružje korišteno je i u okolici Lalibele, grada poznatog po srednjovjekovnim crkvama uklesanima u stijene, zbog čega su prekinuti civilni letovi prema tamošnjoj zračnoj luci.

Etiopska vojska priopćila je da je u protuofenzivi u Amhari ubila 272, a ranila 260 pripadnika pobunjeničkih snaga. Te brojke nije bilo moguće neovisno potvrditi. Predstavnici Tigraja istodobno tvrde da je zemlja već ušla u ''rat punih razmjera''.

Nekadašnji neprijatelji sada su saveznici

Najveću promjenu u odnosu na prethodni rat predstavlja formiranje Etiopskog saveza narodnih snaga za opstanak, koji okuplja sedam naoružanih organizacija iz različitih dijelova zemlje.

Uz TPLF, savezu su pristupili Amhara Fano National Movement, Oromo Liberation Army, Ogaden National Liberation Front, Afar Revolutionary Democratic Unity Front, Benishangul Peoples' Liberation Movement i Gumuz Peoples' Democratic Movement.

Čelnici saveza objavili su da preuzimaju ''povijesnu odgovornost za rušenje režima'', optužujući vladu Abiya Ahmeda za centralizaciju vlasti, marginaliziranje regija, gospodarsku krizu, progone i raseljavanje stanovništva.

Posebno je značajno udruživanje TPLF-a i amharske milicije Fano. Tijekom rata od 2020. do 2022. godine Fano je ratovao na strani savezne vojske protiv snaga Tigraja, a taj sukob obilježili su masovni zločini, etnički motivirano nasilje i protjerivanje stanovništva.

Nakon završetka rata Fano se sukobio sa saveznom vladom i od 2023. vodi pobunu u Amhari, u kojoj su poginule tisuće ljudi. Sada pripadnici Fanoa, prema informacijama Reutersa, na pojedinim pravcima ratuju zajedno sa snagama Tigraja, dok im se u Afaru pridružila lokalna oružana skupina.

Unatoč zajedničkom neprijatelju, novi savez suočen je s ozbiljnim unutarnjim razlikama. Njegove članice imaju različite političke ciljeve, međusobne teritorijalne sporove i snage raspoređene u udaljenim dijelovima države. Zbog toga još nije jasno mogu li razviti jedinstveno zapovjedništvo i koordiniranu vojnu strategiju.

Mirovni sporazum pred potpunim raspadom

Nova eskalacija praktično ruši sporazum potpisan u Pretoriji u studenome 2022. godine, kojim je završen prethodni rat između TPLF-a i vlade u Addis Abebi. Taj je sukob počeo 2020. i prerastao u jedan od najsmrtonosnijih ratova 21. stoljeća, s nekoliko stotina tisuća poginulih od izravnog nasilja, gladi i nedostatka zdravstvene skrbi.

Mirovni proces mjesecima se raspadao. TPLF je optuživao vladu da nije ispunila obveze, uključujući povratak spornih teritorija, obnovu financiranja Tigraja i povratak raseljenih stanovnika. Savezna vlada optuživala je TPLF za ponovno naoružavanje i mobiliziranje stanovništva.

TPLF je u svibnju ponovno uspostavio političke strukture koje su upravljale Tigrajem prije rata i smijenio prijelaznu administraciju predviđenu mirovnim sporazumom. Etiopska vojska u mjesecima koji su uslijedili izvela je više napada dronovima na snage Tigraja, dok su se na granicama regije sve češće bilježili oružani incidenti.

TPLF je oslabljen i unutarnjim podjelama. Tijekom noći privedena su četiri iskusna vojna zapovjednika koja su navodno izrazila protivljenje novom ratu, među njima i Tadesse Werede, vrhovni zapovjednik snaga Tigraja tijekom prethodnog sukoba.

Prijeti uključivanje Eritreje

Jedna od najvećih nepoznanica jest moguća uloga susjedne Eritreje. Vlada Abiya Ahmeda tvrdi da Eritreja financijski i logistički pomaže članicama novog pobunjeničkog saveza, što vlasti u Asmari odbacuju.

Eritrejska vojska u prethodnom je ratu bila ključni saveznik Etiopije u borbi protiv TPLF-a. Međutim, odnosi dviju država pogoršali su se nakon sporazuma iz Pretorije, u čijem sklapanju Eritreja nije sudjelovala iako su se njezine snage borile na etiopskom teritoriju.

Dodatno žarište predstavlja etiopska želja za ponovnim pristupom Crvenom moru. Etiopija je nakon odcjepljenja Eritreje 1993. ostala bez morske obale, a Abiy Ahmed posljednjih godina tvrdi da je pristup luci Assab presudan za dugoročnu gospodarsku i nacionalnu sigurnost njegove zemlje. Eritreja strahuje da bi Etiopija mogla pokušati silom zauzeti luku.

Moguć širi regionalni rat

Obnovljeni rat ne bi ostao izoliran unutar Etiopije. U susjednom Sudanu traje građanski rat između vojske i paravojnih Snaga za brzu potporu, dok se Etiopija suočava i s pobunom Oromo Liberation Armyja u Oromiji.

U pozadini su i sporovi Etiopije, Egipta i Sudana oko velike etiopske brane na Nilu, kao i sve snažnije suparništvo bliskoistočnih sila na Rogu Afrike. Etiopiju se optužuje za suradnju sa sudanskim RSF-om i bliske odnose s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dok Eritreja razvija veze sa Sudanom i Egiptom. Sve uključene strane odbacuju optužbe da potiču regionalne sukobe.

Savezna vojska ima znatnu prednost u ljudstvu, teškom naoružanju, zrakoplovstvu i borbenim dronovima. Pobunjenici, međutim, djeluju na više međusobno udaljenih područja, što vladu prisiljava na raspoređivanje snaga na nekoliko bojišta.

Zasad nema pouzdanih informacija da je glavni grad Addis Abeba izravno ugrožen. Ipak, činjenica da novi savez ne traži samo regionalnu autonomiju ili provedbu ranijih sporazuma, nego otvoreno najavljuje svrgavanje savezne vlade, pokazuje da bi sukob mogao prerasti u opći rat za vlast u Etiopiji.

Ujedinjeni narodi izrazili su ozbiljnu zabrinutost zbog zauzimanja zračnih luka i širenja sukoba izvan Tigraja. Afrička unija pozvala je sve strane na trenutačnu deeskalaciju i izravne pregovore, naglašavajući da sporazum iz Pretorije i dalje mora biti temelj političkog rješenja.

Humanitarne posljedice mogle bi biti goleme. Oko tri četvrtine milijuna stanovnika Tigraja i dalje je raseljeno zbog prethodnog rata, dok su gospodarstvo i osnovne javne službe u regiji teško razoreni. Povratak borbi, zatvaranje zračnih luka i prekid cestovnih pravaca mogli bi ponovno ograničiti dopremu hrane, lijekova i međunarodne pomoći.

Etiopija je tako ponovno ušla u rat, ali još nije jasno hoće li borbe ostati ograničene na sjever zemlje ili će savez pobunjeničkih skupina uspjeti otvoriti koordinirane fronte širom države. Ono što je već izvjesno jest da je mir uspostavljen 2022. ozbiljno narušen, dok opasnost od šireg regionalnog sukoba raste iz sata u sat.

POVEZANO