Američki veteran o Saudijcima: Spektakularno su arogantni i loši u ratu

Saudijska Arabija desetljećima surađuje s američkom vojskom, kupuje najmodernije zapadno naoružanje i ulaže milijarde u obranu, ali ni nakon svega toga nije uspjela razviti sposobnosti potrebne za učinkovito vođenje modernog rata, tvrdi američki vojni veteran koji je svoja iskustva iz Rijada opisao na društvenim mrežama.

Bivši pripadnik američkih snaga, koji nastupa pod profilom Supersonic Red, prisjetio se sastanka s čelnikom saudijske grane za psihološke operacije prije nešto više od deset godina, neposredno nakon početka intervencije u Jemenu.

Prema njegovim riječima, prvi susret bio je izrazito srdačan, ali je već nekoliko tjedana kasnije odnos potpuno promijenjen. Američka delegacija dočekana je neprijateljski, komunikacija je vođena isključivo na arapskom jeziku, a saudijski pukovnik od njih je zahtijevao da na licu mjesta procjenjuju propagandne materijale bez ikakvih informacija o ciljanoj publici, načinu distribucije ili poruci koju su trebali prenijeti.

''Ako smo toliko dobri, trebali bismo mu moći reći kako napraviti bolji proizvod'', opisao je zahtjev saudijskog časnika.

Amerikanac tvrdi da je za suradnju imao na raspolaganju resurse cijele ekspedicijske jedinice marinaca i odobrenje američkog Središnjeg zapovjedništva, ali je nakon takvog nastupa odlučio prekinuti sastanak.

Njegova je glavna kritika usmjerena na veliki raskorak između količine novca i moderne opreme kojom raspolaže Saudijska Arabija te rezultata koje njezine snage ostvaruju u stvarnom sukobu.

Posebno se osvrnuo na rat protiv Hutija u Jemenu, podsjećajući da su pojedinci u saudijskom sustavu na početku intervencije 2015. sukob navodno nazivali ''Pustinjska oluja 2.0'', očekujući pobjedu za nekoliko tjedana.

Više od desetljeća poslije Hutiji ne samo da nisu poraženi nego su razvili raketne i bespilotne kapacitete kojima mogu napadati ciljeve duboko unutar Saudijske Arabije.

''Saudijci mogu istodobno biti spektakularno arogantni i spektakularno loši u ratu'', zaključio je američki veteran, ocjenjujući sadašnje probleme saudijskih snaga kao posljedicu dugogodišnjih slabosti u zapovijedanju, obuci i primjeni modernih vojnih doktrina.

Saudijska Arabija protiv Hutija: Jedna od najbogatijih država svijeta nasuprot pokretu iz razorene zemlje

Na papiru gotovo da nema usporedbe. Saudijska Arabija ima oko 37 milijuna stanovnika, gospodarstvo vrijedno približno 1,28 bilijuna dolara i vojni proračun veći od 83 milijarde dolara godišnje. Hutiji, odnosno pokret Ansar Allah, djeluju iz Jemena, jedne od najsiromašnijih i ratom najteže pogođenih zemalja svijeta. Ipak, upravo su oni više od desetljeća uspjeli preživjeti saudijske zračne kampanje i danas projektilima i dronovima pogađaju ciljeve duboko unutar Kraljevstva.

Cijeli Jemen ima oko 42 milijuna stanovnika, ali Hutiji ne kontroliraju cijelu zemlju. Drže otprilike trećinu teritorija, uključujući glavni grad Sanu i gusto naseljena područja s većinom stanovništva zemlje. Procjene govore da u područjima pod njihovom kontrolom živi više od 25 milijuna ljudi.

Najveća razlika vidi se u gospodarstvu. Saudijska Arabija je energetska velesila s golemim prihodima od nafte, modernom infrastrukturom, zračnim lukama, rafinerijama i financijskim središtima. Hutiji upravljaju gospodarstvom opustošenim ratom, s ograničenim prihodima, slabom industrijom i stanovništvom koje u velikoj mjeri ovisi o humanitarnoj pomoći.

Vojna moć potpuno različitog tipa

Saudijska vojska raspolaže s približno 250.000 aktivnih pripadnika i jednim od najskupljih arsenala na svijetu. Ima stotine modernih borbenih zrakoplova, uključujući F-15 i Eurofighter Typhoon, borbene helikoptere Apache, sustave Patriot, suvremene tenkove, mornaricu i razvijenu zapovjednu infrastrukturu.

Hutiji nemaju klasičnu vojsku tog tipa. Međutim, godinama su gradili velik sustav mobilnih jedinica, podzemnih skladišta i lansirnih položaja. UN-ove procjene posljednjih godina govorile su o približno 350.000 boraca pod njihovim zapovjedništvom, iako takav broj ne znači 350.000 profesionalnih vojnika usporedivih sa saudijskom vojskom.

Njihova najveća snaga nisu tenkovi ni zrakoplovi, nego balistički i krstareći projektili, dronovi dugog dometa, protubrodsko oružje i sposobnost premještanja lansera prije nego što ih protivnik otkrije. Iran im je tijekom godina pružao tehnologiju, obuku i pomoć u razvoju tih sustava, dok su Hutiji istodobno razvili i vlastitu proizvodnju.

Zašto bogatija strana ne pobjeđuje?

Problem Saudijske Arabije je što mora braniti gotovo sve: gradove, aerodrome, rafinerije, naftovode, desalinizacijska postrojenja, luke i golemi teritorij, dok Hutiji ne moraju.

Njima je dovoljan mali broj projektila ili dronova koji prođu kroz obranu da izazovu velik gospodarski i politički učinak. Presretanje jednog jeftinog drona može zahtijevati projektil vrijedan milijune dolara, dok uništena rafinerija ili zatvoren aerodrom proizvode posljedice daleko veće od cijene samog napada.

Saudijska Arabija zato ima neusporedivo više novca, modernije oružje i snažnije zrakoplovstvo, ali Hutiji imaju ono što se u modernom ratovanju pokazuje iznimno važnim: dugogodišnje borbeno iskustvo, jeftinije oružje, disperzirane snage i sposobnost prihvaćanja velikih gubitaka bez raspada sustava.

U tome leži paradoks ovog rata. Saudijska Arabija može uništiti mnogo više ciljeva nego Hutiji, ali nema jednostavan način kojim bi ih natjerala na kapitulaciju.

A Hutijima za strateški uspjeh nije potrebno osvojiti Rijad. Dovoljno je pokazati da ga mogu pogoditi.