AIPAC: Kako je proizraelski lobi postao izborna sila koje se pribojavaju i demokrati i republikanci

AIPAC desetljećima utječe na američku vanjsku politiku, ali posljednjih godina više nije samo organizacija koja lobira kod zastupnika. Postao je izravna izborna sila sposobna prikupiti i potrošiti desetke milijuna dolara kako bi nagradila političke saveznike i uklonila kritičare Izraela iz Kongresa.

Prema podacima američke Savezne izborne komisije i organizacije FactCheck.org FEC, AIPAC-ov super PAC United Democracy Project u izbornom je ciklusu 2024. potrošio 61,4 milijuna dolara. Do kraja lipnja 2026. već je prikupio oko 104 milijuna, više nego tijekom cijelog prethodnog ciklusa.

Upravo je golema financijska moć razlog zbog kojeg se AIPAC danas nalazi u središtu jedne od najvećih rasprava o stranom utjecaju, novcu i transparentnosti američke politike.

Od lobiranja do izravnog odlučivanja o izborima

American Israel Public Affairs Committee osnovan je tijekom 1950-ih, a njegova je službena misija osigurati snažno, trajno i obostrano korisno savezništvo Sjedinjenih Američkih Država i Izraela.

Organizacija tvrdi da okuplja 6,5 milijuna članova i aktivista te naglašava kako nije ni demokratska ni republikanska. Podržava svakog kandidata koji je dovoljno čvrsto opredijeljen za suradnju s Izraelom.

AIPAC desetljećima nije izravno financirao izborne kampanje. Promjena je uslijedila 2021. godine, kada su osnovani AIPAC PAC i super PAC United Democracy Project.

Klasični PAC može kandidatima uplaćivati ograničene iznose, dok super PAC ne smije službeno koordinirati s kampanjama, ali može neograničeno trošiti na oglase kojima podržava ili napada određene političare.

AIPAC tako više ne pokušava samo uvjeriti izabrane zastupnike. Sada nastoji odlučiti tko će uopće biti izabran.

Milijuni protiv kritičara Izraela

Najpoznatiji primjer bila je demokratska predizborna utrka u kojoj je poražen kongresnik Jamaal Bowman, jedan od najglasnijih kritičara izraelske politike prema Palestincima. AIPAC-ov United Democracy Project potrošio je gotovo 15 milijuna dolara na njegov poraz, čime je ta utrka postala jedna od najskupljih kongresnih predizbornih kampanja u američkoj povijesti.

Slična kampanja vođena je protiv progresivne zastupnice Cori Bush. Kritičari tvrde da se time političarima šalje jednostavna poruka: javno protivljenje izraelskoj politici može značiti desetke milijuna dolara uloženih u njihova protukandidata.

Kontroverze su dodatno pojačane tijekom izbora 2026. Washington Post je otkrio da je više od pet milijuna dolara AIPAC-ova novca usmjereno kroz organizacije neutralnih naziva poput Chicago Progressive Partnership, Affordable Chicago Now i Elect Chicago Women. Veze s AIPAC-om postale su potpuno vidljive tek nakon glasovanja.

Oglasi pritom uglavnom nisu spominjali Izrael. Kandidati su napadani zbog lokalne politike, osobnih veza ili drugih tema, iako je razlog uključivanja AIPAC-a bio njihov odnos prema Izraelu.

AIPAC odgovara da koristi zakonite političke instrumente te da će nastaviti primjenjivati različite taktike kako bi u Kongresu osigurao što veću proizraelsku većinu.

Putovanja američkih zastupnika u Izrael

Drugi izvor kontroverzi predstavljaju putovanja članova Kongresa koja financira American Israel Education Foundation, dobrotvorna organizacija povezana s AIPAC-om.

Analiza Guardiana pokazala je da je od napada Hamasa 7. listopada 2023. najmanje 78 članova Kongresa sudjelovalo u najmanje 15 takvih izaslanstava. Za putovanja je izdvojeno više od 4,2 milijuna dolara, prosječno više od 26.600 dolara po zastupniku.

Sudionici su boravili u skupim hotelima, sastajali se s izraelskim političarima, vojnim dužnosnicima i predstavnicima civilnog društva. Kritičari tvrde da se zastupnicima nudi pažljivo oblikovana, dominantno izraelska perspektiva sukoba.

Zaklada odbacuje takve tvrdnje. Navodi da sudionici razgovaraju s ljudima različitih političkih stavova te dobivaju širi uvid u sigurnost, kulturu i mogućnosti postizanja mira.

Slučaj povjerljivih dokumenata

AIPAC je preživio i jednu od najozbiljnijih afera u svojoj povijesti. Njegovi tadašnji djelatnici Steven Rosen i Keith Weissman optuženi su 2005. da su primili povjerljive informacije o američkoj politici prema Iranu i proslijedili ih izraelskom diplomatu i novinaru.

Informacije im je dostavio analitičar Pentagona Lawrence Franklin, koji je priznao krivnju.

Optužbe protiv Rosena i Weissmana odbačene su 2009. godine. Tužitelji su zaključili da je, nakon niza sudskih odluka i postavljanja vrlo visokog standarda dokazivanja, osuđujuću presudu gotovo nemoguće postići. Njih dvojica nisu osuđena za špijunažu, a kazneni postupak nije vođen protiv samog AIPAC-a.

Unatoč tome, slučaj i danas služi kritičarima kao dokaz koliko su bliske veze pojedinih lobista, američkih institucija i izraelskih dužnosnika.

Je li AIPAC strani agent?

Jedna od najčešćih tvrdnji jest da bi se AIPAC morao registrirati prema američkom Zakonu o registraciji stranih agenata – FARA-i.

AIPAC nije registriran kao strani agent. Organizacija tvrdi da je američka udruga koju financiraju američki građani te da ne djeluje po nalozima izraelske vlade.

Kritičari smatraju da je granica između zastupanja američko-izraelskog savezništva i djelovanja u interesu strane države pretanka. Međutim, ne postoji pravomoćna odluka kojom je utvrđeno da je današnji AIPAC agent izraelske vlade ili da krši FARA-u.

Zbog toga tvrdnju da je AIPAC ''izraelska tajna organizacija'' ili formalni agent izraelske države nije opravdano predstavljati kao dokazanu činjenicu.

Podrška političarima koji su osporavali izbore

Naziv United Democracy Project postao je posebno sporan kada je AIPAC 2022. podržao 109 od 147 republikanskih zastupnika koji su odbili potvrditi pobjedu Joea Bidena na predsjedničkim izborima 2020. godine.

Organizacija je svoju odluku opravdala tvrdnjom da surađuje s političarima različitih stavova sve dok podržavaju američko-izraelski savez. Kritičari su odgovorili da je time potpora Izraelu stavljena ispred obrane američkog demokratskog poretka.

AIPAC doista podržava i demokrate i republikance. Međutim, upravo takav pristup pokazuje da mu je odnos kandidata prema Izraelu često važniji od gotovo svih drugih političkih pitanja.

Stvarna moć, ali ne i tajna kontrola Amerike

Utjecaj AIPAC-a nije izmišljena internetska teorija. Njegove donacije, oglasi, lobističke aktivnosti, putovanja i kontakti s političarima dokumentirani su u javnim registrima.

Organizacija može pojedinu kongresnu utrku pretvoriti u nacionalnu bitku i kandidatu osigurati golemu financijsku prednost. Može i politički kažnjavati zastupnike koji otvoreno kritiziraju Izrael.

Ali iz toga ne proizlazi da AIPAC ''kontrolira američku vladu'', određuje svaku odluku Washingtona ili predstavlja sve američke Židove. Takve tvrdnje nisu dokazane i često prelaze u antisemitske teorije o tajnoj židovskoj kontroli politike i novca.

AIPAC je moćna, iznimno dobro organizirana i financijski snažna interesna skupina. Njegov utjecaj nije tajan – najvećim je dijelom legalan, javno evidentiran i ugrađen u američki sustav lobiranja i financiranja izbora.

Pravo pitanje stoga nije postoji li njegov utjecaj. Postoji i može se mjeriti milijunima dolara. Pitanje je koliko jedan vanjskopolitički interes smije oblikovati izbore, a da američki birači pritom ne znaju uvijek tko stoji iza oglasa koji svakodnevno gledaju.

Što je dokazano, a što nije

Dokazano je da AIPAC i povezani politički odbori troše desetke milijuna dolara na američke izbore, financiraju kampanje, napadaju kritičare Izraela i organiziraju putovanja zastupnika.

Dokazano je i da se dio novca 2026. usmjeravao preko organizacija čiji nazivi nisu otkrivali povezanost s proizraelskim lobijem.

Nije dokazano da AIPAC prima zapovijedi izraelske vlade, da djeluje kao ilegalna obavještajna organizacija ili da tajno kontrolira cjelokupnu američku politiku.

Nije točno ni da predstavlja sve Židove u SAD-u. Brojne židovske organizacije, vjerski autoriteti i birači protive se njegovoj politici ili podržavaju drukčiji pristup Izraelu i Palestincima.