77 godina od Ženevske konvencije

Na današnji dan, 12. kolovoza, prije 77 godina usvojene su Ženevske konvencije, temelj međunarodnog humanitarnog prava kojim se u oružanim sukobima štite ranjenici, zarobljenici i civili.

Četiri Ženevske konvencije usvojene su 12. kolovoza 1949. godine u Ženevi, nakon razaranja i milijuna žrtava Drugog svjetskog rata. Njima je uspostavljen sustav zaštite ranjenika i bolesnika na kopnu i moru, ratnih zarobljenika te civilnog stanovništva tijekom oružanih sukoba. Njihovu su zaštitu dodatno ojačali Dopunski protokoli iz 1977. i 2005. godine, navodi Hina.

Trenutno više od 130 oružanih sukoba

Temelje suvremenog međunarodnog humanitarnog prava inicirao je švicarski poduzetnik Henri Dunant. Nakon što je 1859. svjedočio stradanjima ranjenih vojnika u Bitki kod Solferina, pokrenuo je inicijativu koja je pridonijela osnivanju Međunarodnog odbora Crvenog križa i razvoju međunarodnih pravila o zaštiti žrtava rata.

Danas u svijetu istodobno traje više od 130 oružanih sukoba, navodi HCK, ističući da najveći izazov međunarodnog humanitarnog prava više nije razvoj novih pravnih normi, nego njihova dosljedna provedba i poštivanje.

Hrvatska enciklopedija navodi kako je temeljno načelo Ženevskih konvencija da ratne radnje smiju poduzimati samo borci (kombatanti), a to su ponajprije pripadnici oružanih snaga. Postupaju li oni prema pravilima humanitarnoga ratnoga prava, ne smije ih se pozivati na odgovornost za sudjelovanje u oružanom sukobu.

Nasilje protiv života i tijela

Osobe koje ne sudjeluju u ratnim operacijama ili zbog ranjavanja, bolesti, brodoloma ili zatočenja više ne mogu sudjelovati u njima, ne smiju biti cilj napada. Osobito se zabranjuje nasilje protiv života i tijela, napose sve vrste ubojstava, sakaćenja, bioloških pokusâ, okrutna postupanja i mučenja, uzimanje talaca, vrijeđanje osobnoga dostojanstva, zabranjuju se uvrjedljivi i ponižavajući postupci, kao i izricanje i izvršavanje kazne bez redovito ustanovljena i potrebnim jamstvima osigurana sudskoga postupka. Građanske osobe i civilne građevine ne smije se napadati, zbog čega postoji obveza razlikovanja zaštićenoga civilnoga pučanstva i civilnih građevina od vojnih ciljeva.

Dopušteno je napasti borce protivničke stranke te vojne ciljeve koji se u Protokolu I. definiraju kao objekti koji po svojoj naravi, smještaju, namjeni ili uporabi djelotvorno pridonose vojnoj akciji, a potpuno ili djelomično uništenje, zauzimanje ili neutralizacija kojih donosi u danim okolnostima očitu vojnu prednost.

Odustajanje od napada

Zabranjeni su napadi nasumce, tj. oni koji nisu usmjereni na određene vojne ciljeve ili u kojima se primjenjuju sredstva i metode vođenja borbe koji se ne mogu usmjeriti na određeni vojni cilj ili u kojima se primjenjuju druga sredstva i metode koji onemogućuju pridržavanje odredaba međunarodnoga humanitarnoga prava.

Ako bi planirani napad na vojni cilj vrlo vjerojatno značio i žrtve među civilima ili bi mogao prouzročiti štetu na obližnjim civilnim objektima, od napada treba odustati ako se može očekivati da će prouzročiti smrt ili ranjavanje civila ili štete na civilnim objektima koji bi bili prekomjerni s obzirom na predviđenu stvarnu i izravnu vojnu prednost. Radi zaštite građanskih osoba, ranjenih i bolesnih boraca mogu se na onim područjima na kojima se vode borbe ustanoviti neutralizirane zone, a radi zaklona od ratnih djelovanja bolesnih i nemoćnih civila, majki i djece te trudnica mogu se ustanoviti sanitetske i sigurnosne zone i mjesta koja moraju biti udaljena od svake vojne građevine i ne smiju biti branjena.

Konvencija u malom

Od napada se štite i vojne i građanske bolnice. Konvencije i dopunski protokoli primjenjuju se u potpunosti na sve oružane sukobe među državama strankama, s tim da pojam međunarodnih oružanih sukoba uključuje prema Protokolu I. i oružanu borbu naroda protiv kolonijalne dominacije i inozemne okupacije te protiv rasističkih režima u ostvarivanju prava naroda na samoodređenje.

Zajednički članak 3. Ženevskih konvencija sadrži minimalne standarde za oružane sukobe koji nemaju međunarodni karakter (građanski ratovi i unutarnji nemiri) pa se naziva i ''konvencija u malom''.