Škabrnja: Mjesto najtežih zločina bez osuđenih krivaca
Škabrnja na današnji dan obilježava godišnjicu stradanja civila i branitelja u napadu koji su, pod zapovjedništvom Ratka Mladića, počinili pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi.
Škabrnja je u Domovinskom ratu imala ukupno 56 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.
Do oslobođenja u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine, u Škabrnji je ubijeno 86 osoba.
Škabrnja je u vojnom smislu bila u izrazito nepovoljnom položaju. Nalazi se u srcu Ravnih kotara, a 1991. godine bila je potpuno okružena selima s većinskim srpskim stanovništvom i jakim uporištima JNA, zbog čega je mjesecima bila izložena neprekidnim provokacijama i napadima.
Omjer snaga bio je 20 naprema 1
Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. godine rano ujutro iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih.
Agresor je glavnim udarom napao zapadni ulaz u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage četnika i JNA.
Omjer snaga bio je 20 naprema 1: Škabrnju je napalo više od 4000 pripadnika neprijateljskih snaga (JNA, paravojne postrojbe i dobrovoljci pod zapovjedništvom Ratka Mladića) uz potporu 30 oklopnih vozila.
Nasuprot njima stajalo je svega oko 200 slabo naoružanih domaćih branitelja i mještana koji su držali položaje.
Kada su u poslijepodnevnim satima slomili otpor na prilazima i ušli u središte mjesta, neprijateljski vojnici su se pred sobom koristili zarobljenim civilima kao živim štitom kako bi spriječili preostale branitelje da pucaju.
Za masakr osuđena samo medicinska sestra
Četnici i pripadnici JNA do središta sela i crkve Velike Gospe došli su tek predvečer tjerajući ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit. Pretežito žene, djeca i starije osobe, koji su se skrili u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su izvlačeni van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobili su i odveli u Benkovac.
Za zločine u Škabrnji osuđena je samo nekadašnja medicinska sestra Zorana Banić. Bila je optužena i osuđena za kršenje međunarodnog prava, odnosno za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991.
Prvo je u odsutnosti osuđena na 20 godina zatvora, a po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenju Hrvatskoj na ponovljenom suđenju bila je osuđena na 13 godina zatvora.
Nakon poništenja te odluke na još jednom ponovljenom suđenju osuđena je na deset godina, a Vrhovni sud je smanjio tu kaznu na šest godina. Iz zatvora je izašla u listopadu 2007. godine.
Desetogodišnjak preživio pokolj
Neven Šegarić bio je desetogodišnjak kada je po reakcijama svojih roditelja shvatio da se u Škabrnji počinju događati loše stvari. Svoj strah nije točno znao definirati sve dok nije svjedolio stravičnom pokolju civila u Škabrnji i ubijanju čak 14 ljudi sa njegovim prezimenom.
Među njima Lucu i Krstu, baku i djeda sa kojima je Neven Šegarić dijelio stričev podrum sve dok u njega nisu banuli četnici.
"Mog djeda je ubio Đuro Kosović, čovjek kojeg je moj djed puno puta nahranio i čiju je djecu moj stric skupa sa mnom vodio na kupanje. Teško je opisati moje stanje kada sam gledao ubijanje članova moje obitelji i susjeda s kojima sam do minutu prije bio u podrumu. Sa deset godina ne znate previše, ali itekako osjećate. Pretpostavljam da sam prvenstveno bio u stanju šoka…", ispričao je Neven, piše Povijest.hr.
Nakon pokolja ga je, kaže, ispitivao upravo čovjek koji je ubio njegova djeda, a prisjetio se i Zorane Banić, jedine osuđene za pokolj u Škabrnji.
"Nije ih zanimalo što smo mi djeca, stalno su nas ispitivali za imena nekih ljudi iz sela, tražili da kažemo gdje je oružje i slično. Maltretiranje, vrijeđanje i psovanje 'ustaške majke' nije prestajalo. Na tom ispitivanju vidio sam Zoranu Banić i još dvije žene koje su bile naoružane, iako su se tu našle kao medicinske sestre.
Zorana Banić je cijelo vrijeme huškala četnike da nas pobiju, govorila je 'treba ih poklati'. Na suđenju koje se odigralo puno godina nakon rata, izjavio sam samo ono što sam vidio: poticala je na ubijanje i nije pomagala ranjenim civilima, ali nju osobno nisam vidio da je ikoga ubila", kazao je Šegarić.
Zapovjednik obrane Škabrnje još uvijek čeka pravdu
Škabrnja je pala na isti dan kada je slomljena i herojska obrana grada Vukovara. Zbog toga ova dva mjesta na današnii dan drže zajednički status simbola najveće hrvatske patnje, žrtve i herojstva u Domovinskom ratu.
Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić svake godine na obljetnicu pokolja u Škabrnji podsjeća kako ne postoji samo jedan krivac.
"Otkako se dogodila Škabrnja, nitko nije odgovarao niti će. Tvrdim da neće. Nitko nije pitao što je Ratko Mladić radio tih dana oko Škabrnje, što je radio 9. ninski korpus… Ja već godinama nudim imena i prezimena zapovjednika, pukovnika i generala, majora i kapetana koji su vodili svoje postrojbe na Škabrnju. Mi peremo savjest sa Zoranom Banić i nekim marginalcima".
Škabrnja je inače jedno od rijetkih područja koja su u Domovinskom ratu oslobađana dvaput. Prvi put su je hrvatske snage oslobodile u siječnju 1993. godine tijekom taktičke operacije Maslenica. Međutim, zbog silovitih protunapada HV se morao povući u ožujku iste godine. Konačno, trajno oslobođenje dočekala je tek 5. kolovoza 1995. u vojnom redarstvenoj operaciji Oluja.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.



























-webp.webp)