Mamićev sin na sudu: Zdravko je odlučivao o svim transferima Dinama

Mario Mamić, sin bivšeg čelnika NK Dinama Zdravka Mamića, danas je na Županijskom sudu u Osijeku posvjedočio da je konačnu odluku o kupnji i prodaji igrača Dinama donosio njegov otac Zdravko Mamić, s kojim je dogovarao i iznose svojih posredničkih naknada u transferima.

Nakon što je pristupio u sudnicu, predsjednik sudskog vijeća Davor Mitrović izvijestio ga je da kao sin prvooptuženog Zdravka Mamića nije dužan svjedočiti. Mario Mamić ipak je kazao da želi dati iskaz kao svjedok obrane.

U iskazu je ustvrdio kako je mogao biti posrednik u transferima bez obzira na to što je njegov otac bio član uprave Dinama te da je upravo sa Zdravkom Mamićem dogovarao iznose svojih posredničkih naknada, ovisno o troškovima koji su se pojavljivali tijekom transfera.

O Dinamovim financijama odlučivao Zdravko Mamić

Mario Mamić ustvrdio je kako su o financijama Dinama odlučivali Zdravko Mamić i on, dok suokrivljeni Damir Vrbanović i Zoran Mamić o tome, prema njegovim riječima, nisu imali pravo glasa.

Na pitanja obrane kazao je da ne postoji točno propisan iznos posredničkih naknada, da je FIFA o tome dala samo preporuku te da iznos naknade ovisi o dogovoru stranaka uključenih u transfer.

Budući da se u optužnici Uskoka spominje velik broj inozemnih tvrtki kojima je Dinamo plaćao posredničke naknade u transferima, Mamić je, odgovarajući na pitanja obrane o tome kako se određivalo kojoj će se tvrtki plaćati naknada, kazao da se o tome odlučivalo prema potrebama realizacije pojedinog transfera.

Govorio o transferu Luke Modrića

Govoreći o transferu Luke Modrića u engleski Tottenham, Mario Mamić kazao je da je taj posao, vrijedan 23,5 milijuna eura, dogovoren s predsjednikom Tottenhama Danielom Levyjem nakon neuspjelih pregovora s Chelseajem i Manchester Cityjem, koji su također pokazivali interes za Modrića.

Prema njegovu iskazu, Zdravko Mamić nije bio zadovoljan uvjetima koje su nudila ta dva kluba.

Mario Mamić naveo je da je on zastupao Dinamo i Luku Modrića, dok je Tottenham zastupao okrivljeni Nikky Arthur Vuksan, a za posredovanje je dobio naknadu od 2,3 milijuna eura.

Uskok u optužnici smatra da se u ovom transferu radilo o fiktivnom posredovanju društva "Real Sports Management" jer je ugovor o Modrićevu transferu sklopljen 26. travnja 2008. godine, dok je navedena tvrtka registrirana tek 2. lipnja 2008., gotovo dva mjeseca kasnije.

Tužiteljstvo: U Dinamovoj dokumentaciji nema vjerodostojnih isprava

Tužiteljstvo tvrdi da u dokumentaciji pribavljenoj od Dinama ne postoje vjerodostojne isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je tvrtka "Real Sports Management" obavila bilo kakve radnje u Modrićevu transferu.

Također navode kako je svjedok Damir Jozić u istrazi rekao da Dinamo u Modrićevu transferu nije imao posrednika, nego da su sve detalje s predstavnicima Tottenhama dogovorili Zdravko i Zoran Mamić.

Prema navodima tužiteljstva, Dinamo je od 2008. do 2012. godine u nekoliko navrata uplatio 2,2 milijuna eura na račun tvrtke "Real Sport Management UK", u kojoj je ovlaštena osoba za raspolaganje novcem i stvarni vlasnik bio Mario Mamić.

Za Lovrenov transfer naplatio 800 tisuća eura

Mario Mamić posvjedočio je i da je s Damirom Vrbanovićem završio posao oko transfera Dejana Lovrena u francuski Lyon, vrijedan osam milijuna eura.

Za taj je posao, kako je rekao, od Dinama naplatio deset posto posredničke naknade, odnosno 800 tisuća eura, što je isplaćeno njegovoj tvrtki "Wang Corporation" iz Hong Konga.

Uskok Damira Vrbanovića tereti da je, u dogovoru sa Zdravkom Mamićem i ostalim okrivljenicima, s tvrtkom "Wang Corporation Limited" zaključio sporazum o posredovanju kojim se Dinamo za posredovanje u transferu vrijednom oko devet milijuna eura obvezao isplatiti naknadu od 900 tisuća eura.

Uskok smatra da u dokumentaciji NK Dinama ne postoje vjerodostojne knjigovodstvene ili poslovne isprave koje bi dokazivale da je usluga posredovanja tvrtke "Wang Corporation Limited" doista obavljena, dok iz evidencije Hrvatskog nogometnog saveza proizlazi da Dinamo u tom transferu nije imao posrednika.

"Mamić sport" i Zdravko Mamić financirali Dinamo

U nastavku iskaza Mario Mamić rekao je da je Dinamo krajem 1990-ih i početkom 2000-ih bio u vrlo lošem financijskom stanju, uz brojne tužbe igrača, klupskih djelatnika i drugih vjerovnika.

Kazao je da je u tom razdoblju klub financirala agencija "Mamić sport", u kojoj je tada radio.

Prema njegovim riječima, radilo se o milijunskim iznosima u kunama, kroz pozajmice ili darovanja. Novac se uplaćivao preko računa, ali i u gotovini, a ponekad su podizani i krediti za koje su zalagane obiteljske nekretnine.

Dodao je da je Dinamo milijunskim iznosima financirala i tvrtka "Česma" iz Bjelovara, u vlasništvu njegova oca.

Mario Mamić tvrdi kako je velik broj igrača u to vrijeme podigao tužbe protiv Dinama zbog neisplaćenih potraživanja te da je njegov otac pokrivao dugove prema tim igračima u iznosu od oko četiri milijuna eura.

"Svaki euro koji je moj otac dao Dinamu bio je evidentiran, što je Dinamo vraćao mom ocu, koliko je mogao u skladu s ostvarenim prihodima. Na kraju su svi ti igrači bili isplaćeni, a novac je dao moj otac, i to u gotovini. Dinamo to nije platio jer nije imao novca i račun im je u to vrijeme bio blokiran, jer klub nije bio likvidan", posvjedočio je Mario Mamić.

Uskok tvrdi da je Zdravku Mamiću pribavljena korist od 2,98 milijuna eura

U tom dijelu optužnice Uskok tereti bivšeg direktora Dinama Damira Vrbanovića da je, u dogovoru sa Zdravkom i Mariom Mamićem, s okrivljenim Sandrom Stipančićem, voditeljem poslovanja tvrtke "Corporate Advantage Limited", zaključio sporazum o preuzimanju duga.

Prema optužnici, Dinamo se toj tvrtki obvezao isplatiti tri milijuna eura na ime nepostojećih dugovanja prema skupini igrača, a što se igračima navodno obvezala isplatiti navedena tvrtka.

Nakon toga je, smatra tužiteljstvo, Zdravko Mamić naložio plaćanje tri milijuna eura s Dinamova računa tvrtki "Corporate Advantage Limited", iako su, prema tvrdnjama Uskoka, svi okrivljenici znali da Dinamo nije imao dugova prema tim igračima niti je ta tvrtka igračima isplatila bilo kakav novac.

Uskok tvrdi da je od tog iznosa naknadno 2,98 milijuna eura uplaćeno na račun Zdravka Mamića, čime mu je pribavljena protupravna korist.

Mario Mamić tijekom svjedočenja govorio je i o pojedinostima transfera Igora Bišćana, Marija Mandžukića, Vedrana Ćorluke, Nikole Pokrivača, Eduarda da Silve i drugih igrača.

Glavna rasprava prekinuta je nakon što je svjedočio gotovo pet sati, a nastavit će se u utorak, kada bi trebao odgovarati na pitanja Uskokovih tužitelja.

Mario Mamić ranije priznao krivnju i bio osuđen

Mario Mamić ranije je i sam bio Uskokov okrivljenik u ovom predmetu. Dana 16. prosinca 2024. priznao je krivnju za sudjelovanje u izvlačenju novca iz Dinama u sklopu zločinačkog udruženja, u tzv. aferi "Dinamo 2", a tri dana kasnije osuđen je na temelju sporazuma s tužiteljstvom.

Bezuvjetno je kažnjen s godinu i četiri mjeseca zatvora, izrečena mu je i novčana kazna od 750 tisuća eura, a NK Dinamu morao je nadoknaditi štetu od 2,08 milijuna eura te platiti 70 tisuća eura troškova postupka.

Na izdržavanje kazne otišao je u ožujku 2025. godine, a iz zatvora je izašao u veljači 2026. na temelju molbe za uvjetni otpust, nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

U tzv. aferi "Dinamo 2", vezanoj uz izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su bili obuhvaćeni Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale da su Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura te da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milijun eura.

Potkraj listopada 2023. Vuksan je priznao krivnju i nagodio se s Uskokom te je, na temelju sporazuma stranaka, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina.

Krivnju je potkraj studenoga 2023. priznao i Igor Krota, koji je nakon nagodbe s Uskokom osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.

Istodobno s Mariom Mamićem krivnju je u prosincu 2024. priznao i Sandro Stipančić, koji je osuđen na 11 mjeseci zatvora, što je također zamijenjeno radom za opće dobro.