Hrvatska možda neće doživjeti francuski scenarij, ali prijeti joj druga opasnost

Hrvatska je, prema OECD-ovu izvješću iz 2026. godine, prva po udjelu mladih koji do 30. godine žive s roditeljima, upozorio je dr. Ivan Cerovac s Filozofskog fakulteta u Rijeci, govoreći o nezadovoljstvu mladih i prosvjedima koji posljednjih tjedana zahvaćaju europske zemlje.

Cerovac smatra da je zajednički nazivnik prosvjeda u Francuskoj, Italiji, Portugalu, Grčkoj i Albaniji osjećaj gubitka budućnosti među mladima, kojima obrazovanje i rad više ne jamče pristojan život.

''Mladi su Europljani odrastali uz obećanje da će obrazovanjem i radom živjeti bolje od svojih roditelja, a sada sve češće otkrivaju da im ni jedno ni drugo ne jamči pristojan život'', istaknuo je.

Mladi sve teže dolaze do samostalnog života

Govoreći o Hrvatskoj, Cerovac je upozorio da izostanak nasilnih prosvjeda ne znači da u zemlji ne postoje problemi koji potiču nezadovoljstvo diljem Europe, piše Novi list. 

''Teško je govoriti o stvarnoj jednakosti životnih mogućnosti kada samostalan život za velik dio mladih ostaje financijski nedostupan'', rekao je.

Među problemima je naveo rast cijena, visoku inflaciju, korupciju, nepotizam te opterećenost mirovinskog i zdravstvenog sustava, kao i stanje u obrazovanju.

Istaknuo je da se političko nezadovoljstvo u Hrvatskoj uglavnom izražava kroz izbore, građanski aktivizam i mirne prosvjede, što ostavlja mogućnost rješavanja problema prije ozbiljnije krize povjerenja.

Upozorenje na političku apatiju

Komentirajući političke posljedice europskih prosvjeda, Cerovac je naglasio da jačanje radikalnih stranaka samo po sebi ne znači slom demokracije. Problem nastaje kada se izborna pobjeda koristi za ograničavanje neovisnosti pravosuđa, slobode medija i prava političkih protivnika.

Upozorio je i na odgovornost političkog centra, koji ne može izbjeći odgovornost za stanje javnih službi i rastuće društvene nejednakosti.

Prema njegovim riječima, Hrvatskoj možda ne prijeti francuski scenarij uličnih sukoba, ali postoji opasnost od normalizacije političke apatije.

''U demokraciji nije nužno najopasniji građanin onaj koji glasno prosvjeduje. Ponekad je veći problem onaj koji je prihvatio uvjerenje da se kroz institucije i procedure liberalne demokracije ništa ne može promijeniti'', zaključio je Cerovac.