Dan kad je počeo opći napad na Karlovac – kritičnu točku obrane Hrvatske

Prije 35 godina, četvrtog listopada 1991. JNA, potpomognuta kordunskim Srbima, započela je opći napad na Karlovac, ključnu točku obrane Hrvatske.

Naime, ako bi Karlovac pao Srbi bi izbili na granicu sa Slovenijom te potpuno odsjekli sjevernu Hrvatsku od priobalnog dijela zemlje.

Još u doba bivše Jugoslavije Karlovac je bio strateški važna točka zbog svog gegrafskog položaja te su ga nazivali grad vojnih lica JNA. U gradu i bližoj okolici bilo je smješteno čak 39 vojnih objekata što je Karlovac činilo pravom militariziranom zonom.

Pred sam početak rata JNA je u grad rasporedila dodatne snage, uključujući i niške specijalce u vojarni Petrova Gora u strogom centru grada.

Već u ljeto 1991. događaju se mnogobrojni napadi na Hrvate koji su živjeli u blizini srpskih uporišta pobune u okolici Karlovca. Nakon pada Topuskog i okolice zaleđe Karlovca je očišćeno te je agresor krenuo u opći napad na sam grad.

Netrpeljivost i mržnja prema Hrvatima

Karlovac je napadan iz sveg raspoloživog naoružanja i to većinom iz Tušilovića, Krnjaka, Vrginmosta i Vojnića, dakle s područja koja su još od konca Drugoga svjetskog rata bila naseljena pretežito srpskim stanovništvom.

Upravo stanovnici ovih mjesta već su u samom nagovještaju Domovinskog rata izražavali vrlo snažan srpski radikalizam i netrpeljivost prema hrvatskim sugrađanima.

Napad je započeo topničkom pripremom prilikom čega je tisuće projektila zasulo grad. Nakon toga su snage JNA tenkovima preko Slunjskih brda došle do samih prilaza gradu. Karlovac su branile dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca Cobre iz Zagreba, 2. gardijska brigada i pripadnici karlovačke policije.

Osobito žestoke borbe vodile su se u prigradskom naselju Turnju koji je gotovo cijeli pao u ruke Srba, a hrvatski branitelji bili su potisnuti do samog mosta preko Korane koji je ulaz u grad.

Ipak, nadljudskim naporima malobrojna hrvatska vojska uspjela je obraniti most i odbaciti neprijatelja. Narednih dana velikosrpske snage su u još nekoliko navrata neuspješno pokušale osvojiti Turanj. Zbog žestine i intenziteta borba, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti Turanj su prozvali mali Vukovar.

Taj najžešći napad na Karlovac tijekom Domovinskog rata trajao je tri dana, a ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca.

Snajperisti su stvarali velike probleme

U stankama granatiranja po Karlovcu je trajao lov na snajperiste, koji su se skrivali i djelovali iz vojnih objekata u gradu. Linija obrane protezala se oko grada, ali i oko zaposjednutih vojarni. U početku, slabo naoružani i nedovoljno organizirani, branitelji su se teško odupirali, a uz to je grad bio pritisnut dolaskom brojnih prognanika.

Ipak, osnovan je prislušni centar, ustrojene su Operativna zona i 110. brigada Hrvatske vojske. Uspješnima su se pokazali pregovori s jugooficirima, posebice sa zapovjednikom skladišta Jamadol, koji je imao zadatak minirati opasni objekt, ali ga je ipak na kraju predao.

Autentična, nemontirana snimka Karlovca prepunog snajperskih gnijezda iz kojih su neprijateljski vojnici pucali po građanima, pokazuje lov na snajperista koji na kraju biva i uhvaćen.

Dramatičan i vrlo rijedak video prikaz hrvatskih vojnika koji uspijevaju zarobiti snajperista, građane koji kliču braniteljima i psuju neprijateljskog vojnika, nastao je zahvaljujući iznimno hrabrim ratnim reporterima koji cijelu akciju u kojoj se neprekidno puca – snimaju i fotografiraju iz neposredne blizine.

Brojne žrtve i masovne grobnice

Nekoliko dana poslije neprijateljski su tenkovi krenuli u proboj iz vojarne Logorište prema Kordunu. Tada je uništeno 8 tenkova i zarobljeno više vojnika, ali je jugovojska oštetila tri stotine kuća, masakrirala 15 i ranila više od 100 civila. Zauzimanjem vojarni i vojnih skladišta učvrstila se crta karlovačke obrane, ali se granatiranje i dalje nastavilo.

Da neprijatelj nije birao ciljeve, potvrđuje i činjenica kako je pogođena i pravoslavna crkva sv. Nikole. Do sarajevskog primirja 1992. na grad je palo nekoliko desetaka tisuća projektila, a u karlovačku bolnicu je dovezeno 176 poginulih i 830 ranjenih. Karlovac je uspješno obranjen, iako je bojišnica sve do operacije Oluja 1995. ostala u njegovim predgrađima.

U konačnici, na području Karlovca i Županije evidentirane su 392 civilne žrtve Domovinskog rata. Ubijeno je 18 djece, a 78 ranjeno, od čega 42 djece u gradu Karlovcu. Najmlađa civilna žrtva bilo je dijete od 2 mjeseca i 6 dana, poginulo prilikom granatiranja izbjegličkog naselja u auto-kampu Grabovac 26. rujna 1991. godine.

U Karlovcu i okolici naknadno je pronađeno osam masovnih grobnica, u koje su zločinci bacili pobijene ljude: Saborsko Popovšanac s 15 tijela ubijenih, Saborsko Borik s 3 tijela, dvije grobnice u Lipovači Drežničkoj s po 3 i 4 tijela, Slunj sa 6 tijela i Drežnikgrad s 3 tijela ubijenih Hrvata. U Cetingradu pronađene su dvije masovne grobnice s 4 i 6 tijela.

(Izvor: Povijest.hr)