Predsjednica Ustavnoga suda BiH Seada Palavrić, nekadašnja dužnosnica SDA, objavila je poonovno u formi priopćenja za javnost odgovore na pitanja koja joj je postavio novinar Večernjeg lista Zoran Krešić. Sutkinja Palavrić i Ustavni sud BiH time su postupili na vrlo neprofesionalan način s obzirom na to da je normalna praksa da se odgovori šalju novinaru koji ih je postavio a ne ukupnoj javnosti. Time je Ustavni sud pokazao svoju pristranost i pokazao kako ne tretira sve građane BiH jednako, a posebno ne sve novinare. U nastavku objavljujemo pitanja kolege Krešića kao i o odgovore sutkinje Palavrić.
Po kojem osnovu ste, kao predsjednica Ustavnog suda BiH, sebi dali za pravo da putem javnog priopćenja tumačite ustavno-sudsku praksu i time zauzimate pravno shvaćanje u ime cijelog Suda, vezano za prijedlog HDZ-a BiH o izmjenama Izbornog zakona koji je u parlamentarnoj proceduri, bez prethodnog izjašnjavanja ostalih sudaca?
Tačno je da predsjednica Ustavnog suda nema ovlasti donositi pravna shvatanja u ime cijelog Suda izvan formalnog postupka odlučivanja propisanog Pravilima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Međutim, predsjednica ima pravo – i institucionalnu dužnost – da, u okviru svojih ovlasti, komunicira s javnošću radi ukazivanja na već postojeće stavove Suda, isključivo na temelju važećih i javno dostupnih odluka. U tom smislu, ni u jednom trenutku u saopćenjima predsjednice nije zauzet novi pravni stav niti je prejudicirana bilo kakva buduća odluka. Naprotiv, svrha tih saopćenja bila je isključivo da se javnosti pojasni sadržaj prethodno donesenih odluka, u cilju očuvanja vladavine prava i pravilnog razumijevanja sudske prakse. Pritom je bilo nužno ukazati i na učestalo pogrešno tumačenje nadležnosti Ustavnog suda, posebno u vezi s razlikom između postupanja po članu IV/3.f) i članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i na specifičnosti načina odlučivanja u okviru različitih postupaka. Takva pojašnjenja bila su neophodna kako bi se spriječile dalje pravne i institucionalne konfuzije.
Kako opravdavate korištenje službenih komunikacijskih kanala Ustavnog suda za reagiranje koje sadrži pravno ocjenjivanje i političko diskreditiranje stavova koji proizlaze iz javno dostupnih odluka i obrazloženja samog Suda?
Službeni komunikacijski kanali Suda namijenjeni su objavljivanju odluka, saopćenja i informacija koje doprinose transparentnosti i pravilnom razumijevanju sudske prakse. Saopćenja o kojima je riječ nisu sadržavala bilo kakve političke ocjene niti su imala za cilj diskreditaciju bilo čijih stavova ili prijedloga izmjena zakona. Njihov jedini cilj bio je ukazivanje na postojeće stavove Suda, kako bi se spriječile proizvoljne ili selektivne interpretacije. Sve tvrdnje iz saopćenja potkrijepljene su citatima iz javno objavljenih odluka Suda i mogu se provjeriti na službenoj web stranici Ustavnog suda, zbog čega se saopćenje ne može razumjeti na način na koji se to implicira postavljenim pitanjem.
S obzirom na ulogu Ustavnog suda kao neutralnog i nezavisnog arbitra, smatrate li da je primjereno da predsjednica Suda putem priopćenja stvara dojam da Sud reagira na političke interpretacije, umjesto da to ostavi pravnim analizama i institucionalnim mehanizmima?
Ustavni sud ostaje u potpunosti neutralan i ne komentariše političke stavove. Međutim, kada se javne izjave – uključujući one političkog karaktera – izravno i pogrešno pozivaju na odluke Ustavnog suda, Sud ima odgovornost osigurati tačnu informaciju o sadržaju tih odluka. Takva pojašnjenja ne predstavljaju političko djelovanje niti se mogu i trebaju razumjeti kao „komentiranje političkih stavova“, već isključivo kao doprinos pravilnom razumijevanju i zaštiti autoriteta Suda i zaštiti vladavine prava.
Jeste li, primjerice, ikada reagirali na tvrdnje hrvatskog člana Predsjedništva Željka Komšića i drugih političara koji su tvrdili da je Odluka U-23/14, predmet Ljubić, provedena, s obzirom na Izvješće Ustavnog suda BiH iz 2024. u kojem se navodi da Odluka Ljubić nije provedena? Imate li saznanja je li Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu broj: U-23/14 provedena?
Ustavni sud u okviru svojih institucionalnih mehanizama, uključujući godišnja i polugodišnja izvješća, redovno razmatra status izvršenja odluka. U Izvještaju o izvršenju odluka Ustavnog suda BiH iz 2024. godine jasno je naznačeno da Odluka u predmetu U-23/14 nije provedena. Ova činjenica nije predmet mišljenja ili interpretacije, nego službene evidencije Suda. Ustavni sud BiH je prethodno, odgovarajući na novinarske upite, više puta na jednak način i sa jednakim ciljem doprinosa pravilnim razumijevanju stavova ovoga suda davao odgovor na pitanje provođenja odnosno izvršenja odluke Odluke broj U-23/14 (tzv. predmet Ljubić). Pri tome je jasno ukazano da se ovaj predmet još uvijek vodi kao neizvršen. Također je navedeno da su veoma složena pitanja obuhvaćena ovom odlukom. Stoga je Ustavni sud odlučio da će naknadno (imajući pri tome u vidu nepopunjenost Ustavnog suda i nadu da će Ustavni sud u razumnom periodu biti popunjen svim nedostajućim sudijama) detaljno razmotriti implikacije odluka koje je nametnuo visoki predstavnik za BiH (amandmani na Ustav Federacije BiH i Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, kao i implikacije Odluke Ustavnog suda broj U-27/22, u kojem je odlučivao o ustavnosti navedenih akata, na status izvršenja odluke u predmetu U-23/14 (presuda Ljubić). Međutim, kako nadležne entitetske vlasti nisu još uvijek popunile nedostajuće sudije, Ustavni sud je sa svojim pravnim ekspertima pristupio analizi implikacija odluka visokog predstavnika za BiH na izvršenje odluke Ustavnog suda broj U-23/14 o čemu će zauzeti stav.
Koji su razlozi zbog kojih je Ustavni sud BiH utvrdio da nije povrijeđen vitalni interes bošnjačkog naroda u Odluci U-3/17, uz posebnu zamolbu da odgovorite na koji način je Ustavni sud BiH u istoj odluci obrazložio prigovor bošnjačkih izaslanika u Domu naroda PS BiH da je predloženi Izborni zakon od strane izaslanika HDZ-a protivan odlukama Europskog suda za ljudska prava Sejdić–Finci?
U Odluci o dopustivosti i meritumu broj U-3/17 od 6. jula 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u tačkama 27. do 55. su navedeni razlozi zbog kojih je Ustavni sud zaključio da nisu osnovani navodi podnosilaca Izjave da je Prijedlog Zakona destruktivan po vitalni interes bošnjačkog naroda. Također, u odluci je sadržan odgovor na argumente da je prijedlog zakona protivan odlukama Europskog suda za ljudska prava Sejdić–Finci. Umjesto posebnog citiranja tih zaključaka upućujemo vas na te stavove. Pritom je važno naglasiti da se Sud nije bavio sadržajnom i suštinskom ocjenom ustavnosti zakonskog prijedloga prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, niti je to mogao, s obzirom na to da je odlučivao u okviru posebne nadležnosti iz člana IV/3.f) Ustava BiH. Tek u slučaju da zakon bude usvojen, Ustavni sud bi eventualno mogao razmatrati njegovu ustavnost po zahtjevu iz člana VI/3.a). Te dvije nadležnosti su po svojoj prirodi različite i ne smiju se poistovjećivati. Upravo ove okolnosti javnosti je bilo važno pojasniti jer su one dovele do netačnih interpretacija odluka Ustavnog suda.
Kako komentirate članak 39. sudske odluke U-3/17, osobito s obzirom na to da ste u toj Odluci imali izdvojeno mišljenje, a koji ističe da je prijedlog zakona koji je trenutačno u proceduri pred Parlamentom BiH identičan? Članak glasi: „Nadalje, Prijedlog Zakona zasniva se na istim principima iz Ustava BiH i Izbornog zakona kao i postojeća rješenja, prema kojima se za člana Predsjedništva BiH s teritorije Federacije BiH biraju jedan Bošnjak i jedan Hrvat. Ponuđeno rješenje na drugačiji način regulira samo proceduru njihovog izbora, a koja bi trebala da osigura, kako je u obrazloženju prijedloga navedeno, opći princip demokratije da jedan narod drugom narodu ne bira predstavnike, odnosno da svaki konstitutivni narod sam bira svoje predstavnike u zakonodavnoj vlasti.“
Netačna je tvrdnja da sam dala izdvojeno mišljenje u predmetu U-3/17, što se jasno vidi iz teksta odluke koji je javno dostupan. U vezi s pitanjem o tački 39. odluke U-3/17, važno je naglasiti da se navedeni dio odluke mora tumačiti u cjelini i u kontekstu konkretnog zahtjeva koji je bio predmet odlučivanja pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Dakle, stavovi iz navedene tačke Odluke U-3/17 ne mogu se izolovano tumačiti jer oni predstavljaju obrazloženje ocjene suda koja je ograničena isključivo na pitanje vitalnog interesa bošnjačkog naroda, kako je zahtjevom i bilo postavljeno. Tek ukoliko bi prijedlog zakona bio usvojen, tada bi se njegova ustavnost mogla osporavati pred Sudom u redovnom postupku, i tada bi Ustavni sud primijenio drugačiji pravni okvir i kriterije odlučivanja. U tom kontekstu, stav iz tačke 39. – koji navodi da se prijedlog zasniva na istim principima kao i postojeća zakonska rješenja – ne znači da Sud a priori potvrđuje ili negira njegovu ustavnost ili usklađenost s međunarodnim standardima, uključujući presude Evropskog suda za ljudska prava, već samo ukazuje da se takvim prijedlogom ne dolazi do povrede vitalnog interesa bošnjačkog naroda kako je i zaključeno u tački 41. te odluke.
Isprika zbog osobnog pitanja, ali svejedno: kako je moguće da i dalje obnašate ulogu suca Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine s obzirom na to da Ustav Bosne i Hercegovine vrlo jasno propisuje da sudac ne može obnašati tu dužnost nakon navršenih 70 godina života? Kršite li time Ustav BiH?
Pitanje produženja mandata sudijama Ustavnog suda razmatrano je prilikom izmjene Pravila Ustavnog suda, a pri tome je zatraženo mišljenje Venecijanske komisije broj Mišljenje br. 1176/2024 od 18. marta 2024. godine koje je javno dostupno (https://www.venice.coe.int/webforms/documents/default.aspx?pdffile=CDL-AD(2024)002-bos). Pravila su usklađena s preporukama iz tog mišljenja navedenim u tačkama 22-27. mišljenja i na koje vas ovim putem upućujemo. Pri tome izdvajamo stav Venecijanske komisije iz tačke 25.„U tom kontekstu, Venecijanska komisija također smatra da Ustav propisuje da će sudije služiti do navršenih 70 godina života i očekuje da Sud nastavi sa radom tako što bi ove sudije odmah zamijenile nove sudije. U situaciji kao što je trenutna, gdje je u pitanju osnovno funkcioniranje krucijalnog ustavnog organa, može se postaviti pitanje koji je od ova dva principa važniji. Suviše restriktivno tumačenje odredbe „sudije (…) će služiti do navršenih 70 godina života“ bi dovelo do neobičnog zaključka da su tvorci Ustava dali prednost potpunoj paralizi ključnog ustavnog organa nad privremenim produženjem mandata legitimno imenovanih sudija. S obzirom da zakonodavni organi entiteta mogu u bilo kom trenutku prekinuti ovo produženje tako što će izabrati nove sudije, a što im je i ustavna obaveza, Venecijanska komisija smatra da doslovno tumačenje ne smije imati prednost nad sveobuhvatnim ustavnim principom funkcionalnog ustavnog suda, čime se štiti osnovno pravo na pristup sudu.„
Odluka o dopuni Pravila objavljena je u „Službenom glasniku BiH” broj 41/24, te je objavljena i dostupna na web stranici Ustavnog sud u sekciji „Osnovni akti“/ „Pravila“.
