Mostar u strahu, hapsit tko je palio!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mostarski prosvjednici zatražili su da se oslobode oni demonstranti koje je policija uhitila greškom i koji zapravo nisu sudjelovali u paljevini i pljački zgrada Vlade i Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije, Gradske vijećnice i Gradske uprave te Doma HDZ-a BiH i prostorija mostarske i kantonalne SDA.

U moru zahtjeva prosvjednika, koji se ovih dana javljaju, dominira onaj za oslobađanje svih koji su tijekom tog ''prosvjednog petka'' žarili i palili Tuzlom, Zenicom, Sarajevom, Mostarom, Bihaćem...

U Tuzli, Zenici, Sarajevu ili Bihaću u petak nisam bio, no bio sam na ulicama Mostara i svojim sam očima vidio što se događalo. Okolnosti prosvjeda, a kasnije i huliganskog orgijanja, mijenjale su se iz minute u minutu. Većina od više tisuća Mostaraca, koji su izašli na prosvjede u petak, uopće nije podržavala nerede, posebno sveopću paljevinu javne i privatne imovine po gradu. Ljudi su bili zbunjeni, sve se odigralo jako brzo i mnoge je podsjetilo na godine s kraja prošlog stoljeća zbog kojih se, nažalost, o Mostaru i danas govori kao slučaju.

No, huligani nisu marili za opravdane zahtjeve građana, jednako kao ni političari. Oni nisu taj petak došli prosvjedovati. Oni su došli paliti!

Bilo je tu svega - od sitnih hašišara i uličnog probisvijeta, provincijskih anarhista, navijača koji su taj dan bili bez obilježja i gotovo pa ujedinjenih u piromanstvu, gradskih pijanica i narkomana, srednjoškolaca, djece s ulice, sindikalno-stranačkih aktivista...

No, nisu oni sami, niti spontano (!), palili i rušili. Nisu to činili svojevoljno, nego su među njima jasno bile vidljive kolovođe koje su govorili i podstrekivali na akciju.

Jasno se govorilo što da se radi.

Kolovođe se nisu čak ni skrivale, nisu bili čak ni maskirani, a to se vidi i na brojnim snimkama sa YouTubea. O svakom su koraku izvještavali ''nepoznatog nekog'' preko mobitela.

U Mostaru su prosvjednici svoje zahtjeve iznijeli tek u ponedjeljak, čak tri dana nakon apokalipse od petka. No, zatraženo je da se kazni onaj tko je palio i da se iz zatvora puste oni koji su nevini.

Upravo je to prvi zahtjev koji prosvjednici moraju postaviti širom BiH, a posebno u Mostaru. Mediji skloni HDZ-u BiH već su dobrano posijali strah među Hrvatima da će sve ovo biti okrenuto protiv njih, a ljudi su traumatizirani i od rata. Ne zaboravimo da u Mostaru stanuje ogroman broj onih koji su već gubili svoje domove - Hrvati iz Konjica, Jablanice i bosanskih mjesta, a Bošnjaci iz istočne Hercegovine. Srbi su bili protjerani i mnogi od njih danas su povratnici na svoja ognjišta. Ljudima nad kojima se ogleda socijalna nepravda nije do nereda, oni su već u životu vidjeli u što vodi nasilje i znaju da se mir ne smije uzimati zdravo za gotovo. Ljudi žele raditi i stvarati, a ne rušiti.

Otkrivanje i kažnjavanje izravnih počinitelja napada na institucije države od petka jasno će odijeliti i kukolj od žita prosvjednika. Tako će se otkriti tko je, ako je itko, naredio da se pali i čiji je to bio interes.

Otklonit će se nagađanja i međunacionalni strahovi. Procesuiranje huligana mora biti prvi korak pravne i funkcionalne države za koju se valjda svi ovdje borimo. U suprotnom, ako huligane ostavimo da vršljaju među nama, samo podgrijavamo lonac iz kojeg će prije ili kasnije buknuti novi plamenovi.

Samo sljedećega puta to neće biti onako kako je izgledalo u petak.

Svi znamo kakav je karakter nasilja u Mostaru.

U nedostatku zakonodavne i izvršne vlasti u Mostaru i u cijeloj županiji, odgovornost mora preuzeti sudbena vlast koja svojom ekspresnom akcijom treba utvrditi tko je, po čijem nalogu i zbog čega palio što je zapaljeno. Tad prosvjed može dobiti i sveopću podršku stanovništva BiH. Bez toga, i dalje će najglasniji biti najgori među nama.