Reakcija

HVIDRA Mostar: Namjere bošnjačke politike su dosta prljave i agresivne

Komentirajući posjetu Izetbegovića glavnom gradu Hrvatske, tvrde kako bošnjački narod i dalje smatra Hrvate neprijateljima Bosne i Hercegovine
Vijesti / Politika | 30. 09. 2020. u 19:22 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svima je jasno da svaki narod bira u vlasti svoje predstavnike, svima osim predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koji vidi samo njemu poznatu državu bez hrvatskog naroda, priopćeno je u srijedu iz Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDRA) Mostar.

Komentirajući posjetu Izetbegovića glavnom gradu Hrvatske, tvrde kako bošnjački narod i dalje smatra Hrvate neprijateljima Bosne i Hercegovine

''Svi smo na trenutak pomislili da će Izetbegović dolaskom u Zagreb odati priznanje i zahvalu premijeru Plenkoviću za sve što je Republika Hrvatska učinila u proteklom ratu za Bošnjake koji su izbjegli i potražili spas na njezinom teritoriju, ali ne, za njega je Republika Hrvatska i narod Herceg Bosne i dalje agresor na BiH'', stoji u priopćenju.

Zašto bi to bilo tako, dodaju, vrlo je jednostavno objasniti, dobar dio zločina koji su počinili pripadnici HVO-a je procesuiran, Haška presuda hercegovačkoj šestorki i cijela ta politika je osuđena i kvalificirana kao ''udruženi zločinački poduhvat'', no zločini Armije BiH nad Hrvatima u razdoblju od početka 1993. do sredine 1994. dosad su dobili manje prostora ili bolje reći nikako, u regionalnoj javnosti i mnogi od njih čekaju sudski epilog.

Bošnjaci se, tvrde, često znaju u javnosti predstaviti kao žrtve nastojeći Hrvatima nanijeti kompleks manje vrijednosti i spočitavanju UZP-a kojeg tako često koriste u istupima.

''Mi, hrvatski vojni invalidi domovinskog rata vrlo dobro znamo, što je bilo i kao je bilo, te smo razotkrili namjere jedne bošnjačke politike, u svakom slučaju dosta prljave i agresivne'', priopćeno je.

''Mnogi zločini su se dogodili poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, a mi ćemo se podsjetiti na ubojstvo obitelji Anđelić na sam Badnjak 2002. u Kostajnici pokraj Konjica. Zamjenik ministra unutarnjih poslova u Vladi Federacije BiH Jozo Leutar je umro od posljedica ranjavanja nakon što je na njega izvršen politički atentat u ožujku 1999. Nerazjašnjeni slučajevi ubojstva hrvatskih policajaca u Srednjoj Bosni, teroristički napad u Splitskoj ulici u Mostaru i tako dalje, i tako dalje''.

Tijekom muslimansko-hrvatskih sukoba, navode iz HVIDRA-e, više od 1.600 Hrvata izgubilo je život u ratnim zločinima (onako kako međunarodna zajednica definira ratni zločin). Među onima koji su život izgubili u masovnim zločinima bilo je i 1.088 civila.

Za vrijeme sukoba Armije RBiH i HVO-a s područja Federacije, a iz općina u kojima se ratovalo, izbjeglo ili prognano je 144.000 Hrvata. U tom broju nisu obuhvaćeni Hrvati izbjegli iz Sarajeva i nekih drugih mjesta, u kojima nije bilo izravnog ratnog sukoba.

Opće je prihvaćeno, smatraju, da je iz Lašvanske doline izbjeglo ili prognano preko 66.000 Hrvata. Samo u Srednjoj Bosni pripadnici ARBiH ubili su 1.051 hrvatskog civila, od čega 121 hrvatsko dijete.

Premda postoje i fotografski i videozapisi koji pokazuju i dokazuju tko je ta nedjela napravio, tvrde branitelji, ti ratni zločinci se danas mirnije kreću nego Hrvati koji u BiH u praksi nemaju osnovna ljudska ni politička prava i zločina koji su počinili pripadnici HVO-a je i procesuiran, a cijela je ta politika osuđena.

Prema podatcima Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, navode, blizu 15.000 Hrvata je bilo zatočeno u 331 logoru Armije BiH, 10 tisuća civila i 5.000 vojnika. U tim logorima su ubijene 623 osobe. Ovi podaci se, tvrde, rijetko spominju i zločinci nisu kažnjeni!

''Danas Bošnjaci svoje logore nazivaju sabirnim centrima. To je sramotno izvrtanje činjenica i negiranje muslimanskih zločina (ubijanja, maltretiranja, silovanja žena i djevojaka, prisilni rad.). Sve zaraćene strane su počinile ratne zločine u ratu u BiH. Neprihvatljivo je negiranje muslimanskih (bošnjačkih) zločina nad Hrvatima i Srbima a isticanje zločina druge strane.

Danas u gradu Mostaru je stanje takvo da je na istočnoj strani preostalo veoma mali broj Hrvata koji su se vratili i on je gotovo etnički očišćen, dok je zapadni dio grada i dalje međunacionalno mješovit, a to Izetbegović vrlo dobro zna ali okreće glavu i nada se nekoj svojoj, samo njemu poznatoj državi bez hrvatskog naroda, BiH-NeBiH'', stoji u priopćenju HVIDRA-e Mostar.

 

Popis ratnih zločina

Zločini Armije BiH nad Hrvatima tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba:

  • siječnja 1993. pokolj Hrvata u selu Lužane (Uskoplje). Ubijeno je više civila, broj nepoznat,
  • siječnja 1993. u selu Gusti Grab (općina Busovača) ubijeno 5 staraca,
  • siječnja 1993. Dusina (Lašvanska dolina) ubijeno 4-5 vojnika, uhićen zapovjednik HVO. Prognano oo 3.000 osoba,
  • ožujka 1993. u Orlištu (Konjic) su ubijena 4 civila,
  • travnja 1993. u Sušnju (Zenica) ubijeno 17 civila,
  • travnja 1993. Trusina (Konjic) , ubijeno 16 civila i 6 zarobljenih vojnika. (Isti dan kada se dogodio zločin pripadnika vojne policije HVO-a u Ahmićima, dogodio se zločin u Trusini kojeg je napravila Armija BiH. Zločin u Ahmićima se stalno spominje a zločin u Trusinu se stalno prešućuje ili ponekad spomene!?),
  • travnja 1993. u mjestu Grm (Zenica) ubijeno 6 civila. Tri starca živa spaljena,
  • travnja 1993. u Miletićima (Travnik) je ubijeno 5 civila,
  • lipnja 1993. u Čuklama (Travnik) ubijeno 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO-a,
  • lipnja 1993. u Krpeljićima (Travnik) ubijeno 7 civila,
  • lipnja 1993. u Maljini (selo Bikoši, Travnik), streljano 37 zarobljenih ranjenika HVO-a i civila,
  • lipnja 1993. u Vitezu, od granate ispaljene na dječje igralište poginulo 8-o djece (dob 9 do 15 godina),
  • lipnja 1993. u Kraljevoj Sutjesci (Kakanj) ubijena 4 civila,
  • lipnja 1993. u Drenovniku (Kakanj) ubijeno 17 civila (žena, djece, staraca),
  • lipnja 1993. u Slapnici (Kakanj) ubijeno 9 civila,
  • lipnja 1993. u Busovačkim Stajama (Busovača), ubijene 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 vojnika HVO-a),
  • lipnja 1993. u Ljubinci, zaselak Jurići, ubijene 3 osobe,
  • srpnja 1993. u Doljanima (Jablanica) ubijeno 37 osoba (8 civila i 29 vojnih obveznika),
  • U srpnju / kolovozu 1993. u Bugojnu (točan datum nepoznat) ubijen 21 zarobljeni pripadnik HVO-a. Ratni zarobljenici su bili evidentirani od Međunarodnog Crvenog križa,
  • kolovoza 1993. u Kiseljaku (Žepče) ubijena 43 civila, 23 civila su koristili kao živi štit i kasnije ih razmijenili za vojnike,
  • rujna 1993. u Zabilju (Vitez) ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnici HVO-a),
  • rujna 1993. u Grabovici (Mostar) ubijena 32 civila,
  • rujna 1993. u Vrbici kod Zavidovića ubijeno 6 civila,
  • rujna 1993. u Uzdolu (Prozor) ubijena 41 osoba (29 civila i 12 pripadnika HVO-a),
  • rujna 1993. u Hudskoj, zarobljeno 25 vojnika HVO-a, 22 ubijena tri zatočena u logoru,
  • listopada 1993. u Kopijari ubijeno 6 civila i nepoznat broj pripadnika HVO-a
  • listopada 1993. u Varešu ubijeno 17 civila, u selu Borovica zapaljeno 320 obiteljskih kuća, etničko čišćenje,
  • studenog 1993. u Fojnici ubijeni fra Nikica Miličević-župnik i fra Leon Mato Migić. Ubojica Miralem Čengić, i njegovi saučesnici Nedim Zerdu, Samin Mušinbegović i Vahid Begić su blago kažnjeni a Alija Izetbegović ih je pomilovao,
  • prosinca 1993. zločin u Križančevu selu, ubijene 74 osobe (vojnici i civili). Ubijeni su zarobljeni vojnici,
  • siječnja 1994. Armija BiH upala u selo Buhine Kuće (Vitez) ubijeno 26 (27) osoba (civila i vojnika), ranjeno ih je 35 , nestalo je 17 civila, a 13 žena odvedeno je u susjedno Sivrino Selo gdje su zatvorene u logor i mučene.
  • Bilo je još pojedinačnih zločina koji ovdje nisu spomenuti 1993. do sredine 1994. dosad su dobili manje prostora u regionalnoj javnosti, a i mnogi od njih još čekaju sudski epilog.

Etničko čišćenje

  • Tijekom sukoba mnoga mjesta (gradovi i sela) su etnički očišćena od hrvatskog naroda – npr. Travnik, Bugojno, Vareš, Kakanj, Fojnicu…
  • Etničko čišćenje na području Bugojna. Prema popisu iz 1991. godine u općini Bugojno je živjelo 15.993 Hrvata (34,2%) a nakon ratnih sukoba je ostalo 1.374 Hrvata. Ubijeno je 119 Hrvata a ostali su protjerani.
  • Početkom lipnja 1993. nad travničkim su Hrvatima pripadnici Armije BiH izvršili mnoge zločine i protjerali hrvatski narod s većeg dijela općine. Protjerano je 19.600 Hrvata s područja općine. Imovina je opljačkana, kuće spaljene i uništene, crkveni objekti i groblja razrušeni…, stoji u priopćenju.
Kopirati
Drag cursor here to close