Zapadni Balkan: Porast trgovine ljudima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ured Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u Podgorici je organizirao prezentaciju regionalnog istraživanja "Procjena potreba-trgovina ljudima na području Zapadnog Balkana" u Eko zgradi Ujedinjenih naroda.

Tom prilikom sudionici su informirani o načinu na koji je rađeno istraživanje kao i rezultatima, a razgovarali su i o koracima koje je neophodno poduzeti kako bi se poboljšala borba protiv trgovine ljudima, kako na državnoj, tako i na regionalnoj razini.

Skupu, koji su otvorile Dušica Živković, voditeljica ureda IOM u Podgorici i Tijana Šuković, predstavnica Ureda za borbu protiv trgovine ljudima, prisustvovali su predstavnici veleposlanstava u Crnoj Gori, kao i predstavnici relevantnih institucija koje se bave navedenom problematikom u Crnoj Gori.

U rujnu 2013. godine, Međunarodna organizacija za migracije (International Organization for Migration (IOM) naručila je šestomjesečnu procjenu potreba na polju trgovine ljudima na Zapadnom Balkanu (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo pod upravom UNSC-a, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Crna Gora i Srbija).

Procjena je identificirala izvjestan broj novih kretanja po pitanju tipa i oblika trgovine ljudima u regiji i to sljedeće: trgovina ljudima na Zapadnom Balkanu uključuje višestruke obrasce, višestruke oblike izrabljivanja i višestruke oblike prinude/ranjivosti, ilegalne migracije su sve prisutnije unutar zapadnobalkanske regije, sugovornici iz cijele regije izvještavaju o povećanju interne trgovine ljudima i daju različita objašnjenja za taj porast, čini se da se na Zapadnom Balkanu povećava broj slučajeva trgovine ljudima u svrhu različitih oblika radnog izrabljivanja, u regiji su se pojavili novi oblici izrabljivanja djece i NVO i državni dužnosnici imaju različite percepcije opsega i adekvatnosti odgovora na trgovinu ljudima u regiji.

U odnosu na postojeće mreže za identifikaciju i upućivanje (potencijalnih) slučajeva trgovine ljudima, procjena potreba otkrila je da: u regiji postoji nekoliko različitih i ponekad nedosljednih sustava za identifikaciju slučajeva trgovine ljudima, mehanizmi za identifikaciju pokazuju nekoliko slabosti, uključujući i pretjerano oslanjanje na policiju, definicijske nedosljednosti i institucionalna ograničenja i neuključenost inspektora rada u proces identifikacije i odsustvo radnog izrabljivanja u definicijama trgovine ljudima predstavljaju značajne prepreke za identificiranje takvih slučajeva i sveobuhvatan odgovor na trgovinu ljudima.

Nalazi o partnerstvima, mrežama i suradnji bavili su se pitanjima koja se odnose na službenu i neslužbenu suradnju unutar i preko granica u oblasti trgovine ljudima, uključujući i nacionalne i transnacionalne mehanizme za upućivanje, piše Fena.

Također naglašavaju i razlike između postupaka kako su definirani na papiru i operativnog odgovora na trgovinu ljudima koji se primjenjuje u praksi, a naročito činjenice da: usprkos brojnim uspostavljenim mehanizmima za suradnju, ključni akteri ih ne smatraju potpunim ili sasvim funkcionalnim; i dok postoje brojni bilateralni i međunarodni sporazumi o borbi protiv trgovine ljudima, mnogi od njih nisu operativni, što relevantne aktere prisiljava da se oslanjaju na neslužbene mreže kako bi koordinirali prekogranične aktivnosti borbe protiv trgovine ljudima.

Nalazi u vezi s mehanizmima identifikacije i upućivanja, kao i programima pomoći i podrške, otkrili su nekoliko ključnih nedostataka koji se tiču čitavog niza pitanja, uključujući i dostupnost i funkcionalnost mehanizama za identifikaciju, provođenje zakona čiji je cilj zaštita žrtava trgovine ljudima, usluge u vezi sa podrškom i reintegraciju i suradnju između aktera na polju borbe protiv trgovine ljudima, navodi Fena.

Nalazi dobiveni ovim istraživanjem će također poslužiti u svrhu planiranja i realiziranja budućih aktivnosti koje bi doprinijele poboljšanju sveukupnog mehanizma za borbu protiv trgovine ljudima, priopćeno je iz IOM-a.