Posljednje riječi osoba često predstavljaju njihov konačni sud o svome životu, naravno ukoliko su umirući u tom stanju i dalje lucidni. Neke od tih izjava su često znali izmisliti oni koji su bili uz umiruće u posljednjim trenucima, a neke su i prošle nezabilježene.
Posljednje su riječi jednog od najvećih "mozgova" u povijesti, Alberta Einsteina, ostale nepoznate, jer ih je izgovorio na njemačkom jeziku pred medicinskom sestrom koja ga nije razumijela. Tako nikad nećemo saznati je li Albert pred smrt otkrio tajnu svemira, spoznao Boga ili je samo tražio nešto da pojede.
Postoje i dileme o nečijim posljednjim trenucima, poput Voltaireovih koji je umro na današnji dan 1778. Jedna verzija govori kako je svećenik ipak stigao do još uvijek živog Voltairea. Na svećenikov upit odriče li se Sotone, Voltaire odgovara: "Sada nije vrijeme da stvaram nove neprijatelje".
Prema drugima, Voltaire je zadnje trenutke na ovome svijetu proveo "odbačen i od ljudi i od Boga" čekajući svećenika koji nije došao kako bi ga odriješio od grijeha. Po ovoj verziji, cijeli taj događaj je bio toliko traumatičan po prisutne da je i Voltaireova medicinska sestra rekla kako više nikad neće prisustvovati umiranju ateista.
I dok prva verzija spada u kategoriju anegdote, druga spada u vjersku poruku o zasluženoj Božjoj kazni koja je sustigla nevjernika.
Voltaire je i za vrijeme svog života, a i danas izuzetno kontroverzna osoba, posebno u teološkim krugovima. Spada među najpoznatije predstavnike prosvjetiteljstva koje je promicalo ideje razuma i slobode, suprotno tadašnjim uvriježenim idejama podložništva kralju i Crkvi.
On je u svojim djelima ponajviše kritizirao Katoličku crkvu, ali i vjeru općenito. U nekim svojim djelima, prema današnjim mjerilima političke korektnosti Voltaire ima i rasističke stavove prema crncima, dok iste stavove u drugim djelima pobija oštro kritizirajući robovlasnike i izvoz robova u Ameriku.
Poruka koja je se nekako izgubila u moru Voltaireovih opservacija o vjeri, politici i ostalim društvenim aspektima je ona o vjerskoj toleranciji:
"Kada bi u Engleskoj postojala samo jedna vjera, postojala bi opasnost od despotizma. Ako bi bile dvije vjere, ljudi bi se međusobno klali. Ali ako bi bilo trideset vjera, živjeli bi u miru i sreći".
Savršena rečenica za primjeniti na današnje stanje u BiH. Je li Voltaire bio u krivu ili je BiH toliko izopačena zemlja da joj je 230 godina nakon njegove smrti potrebno neko novo prosvjetiteljstvo? Neka nova renesansa?
Vjera u službi politike nameće retoriku koja umjesto stvarnih i životnih, nameće neke nadrealne i nepostojeće probleme kako bi se narod/narodi/građani uvjerili u stalnu i neposrednu ugroženost od onih drugih. To je retorika koja se može sumirati i u rečenicu "neprijatelj nikad ne spava", pa čak i ako neprijatelja nema.
Neprijatelj ipak postoji, a to je običnom čovjeku onaj koji podržava sunovrat morala, političko licemjerje i izopačenost. Stanovnici se drže u vječnom strahu kako bi se s njima lakše manipuliralo, a neslužbeno im se upućuje poruka riječkih Termita: "U životu prolazi samo vjeran pas".
U predizborno vrijeme, takve poruke će biti sve češće, a parafrazirajući Voltairea mogu izgledati i kao: "Sad je pravo vrijeme za stvaranje novih neprijatelja".
