U završnoj riječi na suđenju za genocid u Srebrenici, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine je zatražilo da optuženi Franc Kos, Stanko Kojić i Zoran Goronja budu osuđeni na kaznu dugotrajnog zatvora od po 45 godina, a Vlastimir Golijan na 20 godina zatvora.
Obrazlažući prijedlog kazni, tužitekh Dubravko Čampara je rekao da za trećeoptuženog Golijana traži kaznu od 20 godina jer je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio mlađi punoljetnik.
"Optuženi nisu bili roboti u izvršenju naređenja. Oni su imali namjeru da ubijaju, imali su jasne uloge u izvršenju genocida i imali su ideologiju. Optuženi nisu bili promatrači. Metoda obrane je poricanje, a to znači i da nema kajanja", kazao je tužitelj Čampara.
Tužiteljstvo je naglasilo da otežavajuće okolnosti proizlaze iz broja ubijenih, surovosti ubijanja, da mnogi promrtni ostaci ubijenih još nisu pronađeni te da optuženi nisu pokušali ublažiti patnje zarobljenika niti spasiti ijedan život.
Kos, Kojić, Golijan i Goronja optuženi su za sudjelovanje u ubojstvima više od 800 muškaraca i dječaka u srpnju 1995. na Vojnoj ekonomiji Branjevo.
Kako se navodi u optužnici, Kos i Kojić su nakon masovnih ubojstava tragali za preživjelima, koje su potom "ubijali hicima iz pištolja".
Prema optužnici, Kos je bio komandir Prvog voda Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), a Kojić, Golijan i Goronja pripadnici ove jedinice.
U završnoj riječi, Tužiteljstvo BiH je navelo da su pripadnici Desetog diverzantskog odreda, među kojima i optuženi, u lipnju 1995. godine išli u akciju zastrašivanja stanovništva Srebrenice, te da su u srpnju ušli u grad i mogli vidjeti što se događa s civilima.
Obrane su, kako je ukazao tužitelj, naglašavale da su optuženi morali izvršiti strijeljanje zarobljenika na Branjevu iz straha za svoj život, ali da ipak nisu učinili ništa da bi zarobljenici brzo umrli.
"Za strijeljanje su optuženi koristili puške i puškomitraljez. Ozljede od puškomitraljeza su bile teške. Djeca, muškarci i starci su bili izranjavani i krvavi. Neki su molili da budu ubijeni, ali odgovor je bio: 'Pusti ga da se muči, kasnije ćemo ga ubiti'. Pucanje u preživjele nije bilo milosrdan čin, već osiguranje da nema svjedoka", rekao je Čampara.
Tužiteljstvo je također naglasilo da odlazak Kosa, Kojića, Golijana i Goronje na Branjevo nije sporno, kao ni činjenica da je strijeljanje 16. srpnja 1995. trajalo od 10 do 15 sati.
Z-1 je jedan od ključnih svjedoka, kazalo je Tužiteljstvo, naglasivši da su ga tijekom suđenja obrane pokušavale diskreditirati.
"Pošto nisu mogle osporiti iskaz svjedoka Z-1, obrane su pokušavale da ga diskreditiraju. Optuženi Kos i Kojić su svjedočili, a njihovi iskazi su bili u svrhu umanjenja svoje odgovornosti. Obrana Kojića se zasnivala na tvrdnji da on ima duševnu bolest, što su osporili svi vještaci osim vještaka Obrane drugooptuženog", kazao je Čampara.
Iznošenje završnih riječi obrane zakazano je za 15. svibnja, prenosi BIRN - Justice Report.
