''Grada nema, grad je potpuno srušen, nijedne zgrade, nijedne ulice, ništa nema čitavo, sve je izgoreno ili je srušeno'', kaže za Federalnu televiziju Bahrudin Delić koji je posljednje dane u Ukrajini proveo je u opkoljenom Mariupolju zajedno s obitelji.
Delić je varioc po struci, život po industrijskim gradovima i traume između dva rata. Od rodne Zenice do Ukrajine, i željezare Azovstal. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio izaći iz porušenog Mariupolja i vratiti se u rodnu Koprivnu, ali sam.
Zeničanin koji je u ratnom paklu proveo 38 dana s kćerkom i suprugom te njenim roditeljima invalidima, u podrumu zgrade tamošnjeg Arhiva preživljavali su, kaže, od riže na vodi. Izlazili su u rijetkim prekidima granatiranja, u potrazi za hranom.
''Nađemo čaja, malo riže, nađemo malo kave u smeću, u zrnu, svašta se nađe i to je dopunjavalo. Imali smo čaja za godinu, ali nema vode, što je najgore''.
Sve je to ostavilo ozbiljne posljedice po Bahrudinovo zdravlje.
''Imao sam 86-87 kilograma, mislim da sada preko nemam 62-63. Slab sam, prekjučer sam imao temperaturu 40,8., priča Bahrudin o posljednjem danu u Mariupolju, odakle je s obitelji kroz jedan od rijetkih humanitarnih koridora izašao na teritoriju Rusije.
''To je bio kaos, taj dan granatiranje s jedne, pa sa druge strane, nisi mogao oka otvoriti. I to sve preko naših glava'', rekao je.
''Ovo što sam vidio za 38 dana, nisam nigdje više vidio, nema ništa, gdje god izađeš... Izađem iz stana - leži mrtav čovjek, dođem do drugog ulaza – drugi mrtav čovjek. Gdje god pogledaš mrtvi ljudi. Ne bih se miješao u politiku, tko je kriv, živi štit bio sam i jednima i drugima, i takvih je bilo tisuće'', kaže za FTV ovaj Zeničanin.
Bahrudinov put do rodne Koprivne posebna je priča. Tu je sada zahvaljujući pomoći rodbine iz Njemačke, njemu i kćerki kupili su avionske karte do Sarajeva. Prije toga javio se bh. Veleposlanstvu, gdje su ga samo posavjetovali da od obitelji izvan Ukrajine traži pomoć. Bahrudinova kćerka, liječnica, u međuvremenu je otišla u Njemačku, supruga s roditeljima ostala je u Rusiji. Sada je njegov cilj ponovo okupiti obitelj, ni po koju cijenu u Ukrajini, ali ni u svojoj zemlji.
''Za mjesec-dva vidim se s obitelji u Njemačkoj, jer će kćerka dotad osigurati dokumente'', rekao je.
