Prosječan turist prije odlaska u Moskvu uglavnom zna za dvije najveće turističke atrakcije: Kremlj i Crveni trg. Ogroman grad poput Moskve nudi još bezbroj atrakcija koje taj isti turist treba otkriti.
Turisti sa Zapada su oduševljeni nekadašnjim spomen-parkom palim herojima. Danas ovaj park služi kao svojevrstan deponij spomenika uklonjenih s moskovskih ulica i trgova. Danas je to spomen-park palih spomenika.
Spomen-park je nekad bio posvećen palim herojima revolucija i ratova, a svoje mjesto danas imaju brojni Lenjini i Staljini u natprirodnim veličinama (kao da bi se itko u bivšem SSSR-u usudio napraviti Staljinov kip u prirodnoj veličini), te brojni ostali, nama nepoznati, partijski funkcioneri i apartčici.
Sudeći prema započetoj predizbornoj kampanji i Mostar bi uskoro mogao postati spomen-grad poginulima iz prošloga rata. Čak i glavni gradski trg ima to svojstvo, a posvećen je španjolskim vojnicima poginulim u mirovnoj misiji u BiH.
Karakteristika ratnih događanja u Mostaru je takva da skoro nema ulice i raskršća na kojem netko nije poginuo od 1992. do 1995. Praksa dosadašnjih predizbornih kampanja nam pokazuje da glasačkom tijelu ne trebaju obećanja o boljem, modernijem i funkcionalnijem gradu, već je dovoljno baciti međunacionalnu kost, u ovom slučaju kosti poginulih iz prošloga rata.
Posmrtni ostaci su moćan politički adut onih koji raspolažu kostima. Prisjetimo se samo prenošenja «mošti cara Lazara» kroz Srbiju 1989. s vrhuncem na Gazimestanu kada su, 600 godina nakon bitke na Kosovu, najavljeni novi ratovi i bojevi zdušno podržani od nekoliko stotina tisuća prisutnih.
Presuda o neustavnosti mostarskog Statuta je još jedan dio novonastale mostarske spomeničko-statutarne krize. Javljaju se inicijative o preustroju grada, točnije o ponovnom uspostavljanju nekoliko općina.
Dosadašnji karikaturalni mostarski statut zaista zaslužuje revidiranje, ali umjesto racionalizacije administracije i preusmjeravanja budžetskih sredstava u razvojne projekte, Mostar će vjerojatno opet dobiti nekoliko nezasitnih financijskih izjelica u vidu nekoliko općina.
Ako je dosadašnja gradska administracija bila spora i neučinkovita, kakva li će tek biti kad iz pepela niknu Jugoistoci, Jugozapadi, Sjeveri i Zapadi...
Spomenici se tada neće ni spominjati, jer novca za njihovu izgradnju neće biti. Samo će na građanima Mostara i njegovih općina ostati da skupe novac i izgrade spomenik onome što im je zajedničko – ljudskoj gluposti.
Postoji i alternativa, a to je da Mostar postane grad bez ljudi, spomen-grad s početka priče, kojeg će obilaziti znatiželjni turisti sa Zapada prije nego što odu na Makarsku rivijeru ili Dubrovnik.
