Šesti travanj najznačajniji je datum u povijesti glavnog grada Bosne i Hercegovine. Šestog travnja 1945. godine, "zajedničkim naporima i žrtvama sarajevskih patriota - Srba, Muslimana i Hrvata", oslobođeno je Sarajevo.
Na ovaj isti dan, 6. travnja 1994. godine Sarajevo je opet trebalo svoje građane i patriote da ga još jednom oslobode. I opet je oslobođeno. Od početka opsade pa do 31. srpnja 1995. u Sarajevu je ubijeno, umrlo od gladi, hladnoće i nestalo 11.541 civil, od kojih 1.601 djece. Materijalna šteta koju je grad pretrpio tijekom opsade, prije svega kroz razaranja stambenog fonda i uništenje kulturnog blaga i gospodarskih objekata i prometnica, je neprocjenjiva.
Također, treba napomenuti i da je 6. travnja 1992. godine, tadašnja Europska zajednica priznala Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu. Nažalost, dok se zastava sa ljiljanima vijorila ispred zgrade UN-a u New Yorku, srpske snage granatirale su stari dio grada i počele najdužu blokadu jednog grada u povijesti ratovanja, olimpijskog grada Sarajeva, prenosi N1.
Gađani su bolnica Koševo, Jezero i Vojna bolnica, zgrada Oslobođenja, RTV dom, televizijski toranj, tramvaji, Hotel Bristol, Hotel Evropa, univerzitetske zgrade, groblja, Vijećnica, vjerski objekti, zgrada Parlamenta...
Grad je ostao bez struje, grijanja, vode, lijekova i ostalih medicinskih potrepština. Međutim, tijekom ovog vremena, neprijateljske snage nisu bile u mogućnosti da pokore grad, zahvaljujući herojskoj obrani Sarajeva, ponajviše Armije Republike Bosne i Hercegovine. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma i razdoblja stabilizacije države i grada, bosanskohercegovačka vlast je odredila 29. veljače 1996. kao službeni datum prestanka opsade grada na Miljacki.
Nakon rata se ponovo izdigao iz pepela i vratio na stare staze mjesta u kojem se isprepliću različite religije i kulture. Uzimajući u obzir važnost ovog datuma kroz njegovu povijest, Gradsko vijeće je na sjednici 2006. godine donijelo odluku kojom je 6. travanj određen kao Dan grada Sarajeva.
