Protjerali su ih jer su navodno pustošili šume, a bez njih su šume uništili požari

Pitanje protupožarne zaštite sve se više pomiče s gašenja na prevenciju. Kako smanjiti količinu gorivog materijala prije nego što se pojavi iskra koja će ga zapaliti? Jedan od mogućih odgovora možda se krije u tradicionalnom načinu održavanja krša, odnosno tradicionalnoj kontroliranoj ispaši koza, piše Slobodna Dalmacija.

Koze brste travu, korov, grmlje i mlade izbojke. Na kamenitim i teško pristupačnim terenima, gdje je čišćenje strojevima nemoguće, mogu smanjivati količinu makije, niskog raslinja i trave što tijekom dugih sušnih razdoblja postaje gorivo za požare.

Kobna odluka komunističkih vlasti

Priča o kozama na dalmatinskom i hercegovačkom kršu zakomplicirala se 1954. godine. Tadašnje jugoslavenske vlasti donijele su propise kojima se praktički zabranilo držanje i ispaša koza. Mjera je bila dio tadašnje politike zaštite šuma, jer se smatralo kako koze prekomjernim brštenjem uništavaju šumsku vegetaciju i otežavaju obnovu šuma. Koze su tada praktično nestale u Dalmaciji i Hercegovini i više se nikada nisu obnovile u tolikom broju.

Nestankom koza iz mnogih kraških područja nestao je i tradicionalni način održavanja vegetacije.

No, bilo bi pogrešno današnju gustu makiju pripisati isključivo toj zabrani. Na današnji izgled krajolika utjecali su i napuštanje poljoprivrede, depopulacija ruralnih područja, promjene korištenja zemljišta te klimatske promjene.

Ipak, pitanje ostaje: može li se kontrolirana ispaša danas ponovno koristiti kao jedan od načina prevencije požara?

Koze ne gase požar, ali mogu smanjiti gorivu masu

Kontrolirana ispaša nije zamjena za vatrogasce, protupožarne putove, zračne snage ili mehaničko uklanjanje vegetacije. Njezina bi svrha bila preventivna, održavati velike površine tako da na njima bude manje lako zapaljivog niskog raslinja.

Posebno je zanimljiva na terenima na kojima strojevi teško prolaze. Umjesto da se vegetacija svake godine uklanja mehanički, određene bi se površine mogle planski održavati ispašom.

Takav pristup zahtijeva stručan nadzor. Treba odrediti površine, broj životinja, trajanje ispaše i način zaštite tla, šume i bioraznolikosti.

Slobodna Dalmacija zaključuje kako Dalmacija pritom ne treba birati između koza i suvremene protupožarne tehnologije. Treba koristiti sve što može pomoći u prevenciji. Koze neće ugasiti veliki požar. Ali ako planskom ispašom mogu smanjiti količinu gorivog materijala, mogu postati zanimljiv dio preventivnog sustava.

Mi dodajemo, Hercegovina sve može preslikati, jer s Dalmacijom dijeli isti krajobraz, istu klimu i iste probleme s požarima.