Tito, Joža, Maršal, "onaj kojeg je Balašević video tri puta", peterostruko objavljen na naslovnici Timea: imenom i prezimenom Josip Broz – umro je 4. svibnja 1980. u Ljubljani.
Josip Broz Tito je dakle umro prije 32 godine, ali se njegovo ime i dalje često spominje u političkim polemikama. Zašto?
Je li Tito bio zaista toliko velik da se rješenje aktualnih problema nalazi u titoističkim principima?
Je li Tito bio zaista toliko kriv da se proklinje za sve današnje aktualne probleme?
Ili su današnji „rukovodioci“ toliko bezvezni da je pored njih Tito, mrtav-hladan, i dalje top-tema.
O Titu nema neutralnih mišljenja, ili je heroj, „najveći sin naroda i narodnosti“ ili je zločinac, kumrovečki Antikrist.
Što je Tito sve bio?
Heroj?
Tito je zaista bio heroj. Na brdovitom Balkanu prepunom „Švaba“ i Talijana, Pavelića, Mihailovića, Nedića, Ljotića, Luburića, Rupnika, Đuića i ostalih, Tito se sa svojim partizanima uspio održati toliko dugo, i u trenucima kad pomoć Crvene armije i Anglo-Amerikanaca nije bila toliko izvjesna osim u formi Fitzroya MacLeana. Rat je bio takav da su tifusari češće umirali od gusjenica njemačkih tenkova i ledenih Neretve i Sutjeske nego od tifusa, ali se Titu ipak mora odati počast za spašavanje barem dijela ranjenika i bolesnika koji bi vjerojatno otišli na „rad“ put Jasenovca.
Zločinac?
Naravno, Tito je bio i zločinac. Otkopavanje kostiju ustaša, domobrana, četnika, belogardejaca i ostalih koje su Britanci izručili partizanima nakon predaje na Bleiburgu svjedoče o zločinačkoj naravi druga Tita. Ako i nije osobno naredio smaknuće pripadnika neprijateljskih soldateski, onda je barem zapovjedno odgovoran za njih (kao što bi rekao Haški tribunal). I zato je on zločinac, ali ipak nešto manji od Harrya Trumana koji je u samo pet mjeseci svoga ratnog mandata uspio u smrt poslati više Hirošimljana i Nagasaklija, nego Tito Nijemaca i Talijana za četiri godine rata.
Bonvivan?
Kao što i priliči osobama koje su i heroji i zločinci, Tito je bio i bonvivan. Volio je dobar život i nije prezao od toga da ga zajaše. Ako je i Prozor pao samo zato što je Tito tako rekao, kakve su šanse od bjekstva njegovom šarmu imali Irena Pappas, Elizabeth Taylor, Sofia Loren i Richard Burton koji bi za dovoljno novca glumio i samog Mošu Pijadu. Kokteli uz zebre i deve na Brionima, putovanje „Galebom“ u prijateljske, egzotične i otočne zemlje s ugodno toplom klimom ili uživanje u dotad neviđenim masažnim kadama bugojanske vile: to su sve dokazi da Tito prije spada među najveće svjetske bonvivane nego komuniste.
Nesvrstan?
Između rigidnog sovjetsko-kineskog-albanskog komunizma i pokvarenog kapitalizma, točnije između Varšavskog i NATO pakta, Tito je uspio oko sebe okupiti sve „obespravljene i prezrene“ pod plašt nesvrstanosti. Koliko je daleko išla Titova politika nesvrstavanja govori i činjenica kako su članice ovoga saveza često ratovale između sebe dok bi im Tito prodavao oružje „Made in Yugoslavia“.
Ako bismo rekli da je o njemu snimljeno nekoliko filmova, da je bio bogat, imao svoje vile i customized automobile/vlakove/brodove i da su ga voljele žene onda možda prije govorimo o Batmanu nego o vođi jedne komunističke zemlje. U obaveznoj lektiri France Bevka iz koje su izvlačena pitanja za jugoslavenski vjeronauk pod nazivom „Titovim stazama revolucije“ mogu se naći i još neke stvari koje od Tita stvaraju polumitološko biće koje je lutalo bosanskim šumama boreći se protiv čudovišta koje laju na „gotskom“. Njegovi uspjesi su prihvaćani bez ikakve sumnje tako da je Tito postao svojevrsnim Hulkom II. svjetskog rata.
