Rehabilitacija četničkog vođe iz II. svjetskog rata Dragoljuba Draže Mihailovića je ponovno aktualna tema u Srbiji, i to nekoliko godina od početka pokrenutog procesa.
„Timing“ aktualiziranja Dražine rehabilitacije nije slučajan, štoviše, čini značajan dio predizborne kampanje u Srbiji. Ovaj sramni proces najveću potporu ne dobiva iz krajnje desnice poput Nikolićeve Srpske napredne stranke, već iz samog političkog centra i to Demokratske stranke Borisa Tadića. Srbijanski politički centar se ovim pomaknuo još više udesno, a razlog se može pronaći u očekivanom porazu Tadićevih „demokrata“ od Nikolićevih „naprednjaka“.
Tadićeva opcija u svom političkom programu ne može ponuditi ni rješenje kosovskog pitanja, ni rješenje pristupa Europskoj uniji. Korištenje ovih tema može biti samo negativno po Tadićevu stranku, pa se Demokratska stranka odlučila zagrabiti u desno orijentirani dio glasačkog tijela.
Srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić je nedavno izjavio kako je proces Mihailovićeve rehabilitacije unutarnje pitanje Srbije, kao da je djelovanje Dražinih četnika bilo ograničeno samo na prostor današnje Srbije. Ipak, dobro je došla i otvorenost centralnog dijela političkog spektra Srbije po ovom pitanju, jer se otkriva tamošnji pristup prema novopostavljenim povijesnim pitanjima.
Ukoliko s Draže Mihailovića bude skinuta oznaka ratnog zločinca i kolaboracionista s nacističkim i fašističkim režimima, Srbija će sama sebi nanijeti još jedan težak udarac i to zbog predizborne kampanje. Možda sadašnjim vlastima Srbije uspije ono što nije uspjelo Dražinim odvjetnicima Nikoli Đonoviću i Dragiću Joksimoviću, a ako s Draže zaista bude skinuta krivnja za brojne zločine počinjene „za kralja i otadžbinu“, zanimljivo će biti tumačenje razloga za takvu odluku.
Đonović i Joksimović su svojedobno branili Mihailovića tezama kako je Mihailović otišao „u šumu“ jer nije mogao voditi pravi rat, ali ostaje činjenica kako se u gerili nije borio protiv njemačkih i talijanskih snaga, već protiv partizana.
Pokoji spašeni američki pilot ne može sakriti sramotu politike Ilije Garašanina i Stevana Moljevića koju je Draža provodio boreći se za Veliku Srbiju koja nije uključivala samo cijelu BiH i većinu Hrvatske, već i pojedine mađarske, rumunjske i bugarske gradove i oblasti.
Nije pravedno osuđivati samo Srbiju zbog prizivanja aveta prošlosti, jer se vrlo slični predizborni projekti mainstream političkih stranaka provode i u BiH, i u Hrvatskoj.
