Nigel Farage je dopredsjednik bloka Europskog parlamenta 'Europa slobode i demokracije' i čelnik Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva.
Ovaj 48-godišnjak je europarlamentarac koji na sjednicama govori jasno, glasno, britko i bez dlake na jeziku; čovjek od čijih govora se briselska politička krema meškolji u stolicama, samo što o tome ništa nećete vidjeti na TV kanalima u BiH.
Za naš portal ljubazno je i kratko odgovorio na aktualno pitanja, koja se odnose kako na našu zemlju, put prema EU, tako i na 'kontroverzni' ACTA sporazum.
1. Često ste u svojim istupima govorili o Belgiji, nazivajući se je 'mikrokozmosom cijele EU'. I Belgija i Bosna i Hercegovina imale su opće izbore 2010.; Belgiji je trebao 541 dan da formira vladu; BiH još uvijek nema svoju. Obje zemlje često trebaju mjesece kako bi se uspostavila koalicija između raznih nacionalnih stranaka. Koje paralele možete povući između ove dvije države?
Nigel Farage: EU, Belgija i Bosna i Hercegovina imaju očitu sličnost unutarnjih, jezičnih i kulturalnih podjela, tako dubokih, da se narodna volja ne može izraziti kroz institucije vlasti. Za demokraciju je potrebno više od univerzalne franšize. Potrebno je informirano i svekomunikativno biračko tijelo. Ako zemlja to nema, njezina će politička elita primijeniti taktiku „podijeli i vladaj“ i bježati od odgovornosti. Zemlja će zatim ili napustiti središnju vlast i postati labava federacija, poput Švicarske, ili će biti podložena umjetnoj integraciji, i postati diktatura, poput EU. Belgija je, zbog svoje proliferacije parlamenatâ i vijećâ, više poput diktature.
2. BiH je zemlja s kompliciranim sustavom tročlanog predsjedništva na čelu države, državnim vijećem ministara, dva entiteta, tri naroda, visokim predstavnikom sa širokim ovlastima, deset županija, i preko dvije stotine općina, što često rezultira neučinkovitim upravljanjem. Što mislite da je najbolje rješenje, imajući u vidu poslijeratna nacionalna pitanja, kako bi takav sustav zaista funkcionirao?
Nigel Farage: Belgija, i EU, su također poput toga, s masom škripećih, demokratskih strojeva, koji imaju malo utjecaja na središnju vlast. Belgijska se središnja vlast, štoviše, ugradila u EU, udaljavajući se tako još više od odgovornosti. Kao posljedica – i uglavnom na neugodu njezinih stanovnika – Belgija „škripi“ u svakom pogledu. EU je još gora. Švicarski sustav, s druge strane, u kojem su kantoni autonomni, a izravna demokracija (referendumi) ograničava središnju vlast koja ima malo ovlasti, izvrsno funkcionira.
3. Biste li se složili s onima koji smatraju BiH projektom, ili igralištem, EU i međunarodne zajednice, 'malom Jugoslavijom'?
Nigel Farage: Ni BiH, ni bilo koja zemlja, ne bi trebale biti projekt ili igralište EU; ali ipak EU zauzima ovaj arogantni i opasni, nadnacionalni, pogled na čitav svijet. Na mnogo načina, EU je nova Jugoslavija. Uništila je staru, uz pomoć „međunarodne zajednice“ (t.j. onih vlada koje zauzimaju isti nadnacionalni pogled na svijet), jer se stara Jugoslavija odupirala apsorpciji u EU, i tako se odupirala volji ove „međunarodne zajednice“. Nažalost, stoga, odgovor je „da, sadašnja BiH je dizajnirana da se uklopi, kao igralište ili vojna baza, u nadnacionalni poredak-jednoga-svijeta!“
4. Kakvo je Vaše viđenje nedavnih snižavanja kreditnoga ratinga europskih zemalja, od strane američkih agencija? Koje mjere predlažete u ovom vremenu krize?
Nigel Farage: Mislim da su ta snižavanja više nego opravdana. Ako ništa – pod političkim pritiskom – agencije za rating su pokazale previše suzdržljivosti; ali one su dužne procjenjivati gospodarstva s velikom točnošću, jer ako to ne rade, njihovi će ih klijenti napustiti.
Predlagao sam iste mjere, da bi se izbjegla sadašnja kriza, već neko vrijeme, prije više od dvadeset godina, kada su sadašnji problemi već bili vidljivi u začetku: raspustiti EU – s njenom nemoguće ekstravagantnom projekcijom soft-power, njenim regulatornim teretom koji osakaćuje, njenim rasipanjem, neučinkovitošću i korupcijom – i ponovno izgraditi demokraciju, i transparentnu diplomaciju, u istinskoj međunarodnoj zajednici, sastavljenoj od patriotskih vlada, koristeći valute koje one (a ne „neovisne“ središnje banke) izdaju i kontroliraju, same. Na taj način, svi se možemo vratiti na posao, za svoju osobnu korist, i biti korisni jedni drugima u isto vrijeme.
5. Bilo je oštrih kritika i protivljenja prema Anti-Counterfeiting Trade Agreement (ACTA) u mnogim zemljama. Mislite li da je taj sporazum donesen na transparentan način? Je li pravi cilj zaštita intelektualnih prava, ili trebamo biti zabrinuti za privatnost i slobodu izražavanja?
Nigel Farage: ACTA je namještaljka sadašnje, takozvane „međunarodne zajednice“, što nije ništa više nego nadnacionalna urota. To je pokušaj da se nametne nadnacionalno kazneno pravo, u korist moćnih „nositelja prava“, čije bogatstvo i organizacija podupiru samo nadnacionalnu urotu. Kao jedna nametljiva, opresivna mjera, ACTA je u istoj vrsti poput UN/EU-ove regulacije „REACH“, ili UN/-EU-ovog „Codex Alimentarius“, i daleko od toga da je transparentno dogovorena, ona se provlači mimo zakonodavstva, na najtajniji mogući način (vidite priloženo pismo sudionicima kampanje protiv ACTA-e).
6. Želite li nešto poručiti našim čitateljima?
Nigel Farage: Htio bih reći, kakve god razlike imate sa svojim susjedom, on je, kako mi kažemo, „vrag kojeg znaš“. Daleko gori je vrag kojeg ne znaš, u Vijeću za strane odnose u New Yorku, pri agencijama UN-a i EU Komisiji u Bruxellesu. Vi i vaš susjed dijelite ogroman zajednički interes u tome da se zaštitite od vragova-koje-ne-znate, odupirući se njihovom podmićivanju, braneći svoju neovisnost i izgrađujući svoju demokraciju. Bog vas blagoslovio!
