Nakon objavljenog teksta: "Tita izbacili iz Mostara", na redakcijski e-mail dobili smo i reagiranje Nine Zelenike, potpredsjednika mostarskog Foruma mladih SDP-a BiH, kojeg prenosimo u cijelosti.
Kako čitam, najnovija vijest koja bi trebala pokrenuti buru rasprava u mom gradu je vijest o preimenovanju Ulice maršala Tita u Ulicu narodnog heroja Mithada Hujdura Hujke. Vijest je objavio Dnevni list i prenio nam je reakciju gradonačelnika Ljube Bešlića i još dvojice gradskih vijećnika.
U čitavoj priči najmanje su važni Josip Broz Tito i Mithad Hujdur Hujka i neću pasti u zamku da raspravljam o njima. Oni više nisu među nama, a mrtve je najlakše uzimati u usta – ne mogu vas demantirati.
Način na koji je Dnevni list prenio vijest, da živimo u normalnoj državi, bi bio komičan. Iz vijesti saznajemo da je netko, ne znamo tko, promijenio ime jedne gradske ulice (i to, ni više ni manje, nego one koju nazivamo Glavna) i dao joj ime koje njemu(?), njoj(?), njima(?) više paše.
Da bi vijest više podsjećala na kakvu Nušićevu komediju, potrudio se i izgubljeni mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić koji izjavljuje da ne zna tko mu to po gradu mijenja imena ulica. Kako Dnevni list prenosi, Gradonačelnik smatra da iza ovog čina stoji pojedinac, jer koliko mu je poznato, nijedna institucija se nije oglasila za ovakvom inicijativom.
Mislim da ovo dovoljno govori o tome koliko naš Gradonačelnik zna šta mu se dešava u gradu. A ovo je tek benigan primjer, ne usudim se ni pomisliti koliko je Gradonačelnik informiran o važnijim stvarima u gradu.
U drugi dio teksta uvodi se priča o nekim mostarskim ulicama koje i dan danas nose imena po nekim od ustaških ideologa (Mile Budak) i satrapa (Francetić, Vokić, Lorković) iz Drugog svjetskog rata.
Da je u djelima komediografa Nušića inspiraciju za svoj politički angažman pronašao i HDZ-ov gradski vijećnik Oliver Soldo dokazuje njegova do suza smiješna tvrdnja da je krivica na SDP-u što HDZ-ova većina nije donijela odluku o preimenovanju tih ulica jer je SDP, sram da ih bude, koristio to kao argument pred Međunarodnom zajednicom protiv HDZ-a i nije podržao zakon kojim je bilo predviđeno ukidanje naziva tih ulica, a koji nije mogao biti donešen bez dvotrećinske većine, dakle i bez SDP-ovih ruku. (SDP ima 3 od 35 vijećnika u Gradskom vijeću, pa vi računajte.)
SDP nije podržala HDZ-ov prijedlog odluke koji je, istina, predviđao promjenu imena ulica koje nose imena po fašistima iz Drugog svjetskog rata, ali i promjenu imena ulica koje nose imena po antifašistima iz Drugog svjetskog rata i Soldo se na to referira pokušavajući izjednačiti odgovornost SDP-a i HDZ-a za to što u Mostaru još uvijek imamo imena domaćih fašista. Soldina logika je sljedeća: HDZ-ovi vijećnici su ranije izglasali nazive ulica po domaćim fašistima i sad je SDP kriva što ne pristaje na politički kompromis takve vrste da se odrekne svojih antifašističkih uvjerenja kako bismo se i mi deklarativno odrekli naših profašističkih i promijenili imena tih ulica zbog kojih nas SDP babaroga tužaka pred Međunarodnom zajednicom.
Čitav tekst je, zapravo, obična besmislica, namjerno isprovociran problem kojim vladajuće stranke po već dobro uhodanom šablonu nastoje kod građana uzburkati niske strasti i natjerati Mostarce da raspravljaju o ustašama i partizanima, o žrtvama i zločincima, o ovom i onom ratu i sličnim besmislicama kako bi ih konstantno činili taocima prošlosti. Ova vlast je svjesna da građanima nije sposobna ponuditi bolju budućnost pa im zato nastoji ponuditi bolju prošlost.
Grad koji već dva desetljeća nema kina, grad u kojem kazališta i pozorišta sklapaju kraj s krajem i u kojem je nova predstava rijeđa od snijega u Mostaru, polagano gubi atribute grada. Ovo je grad koji nema pravog gradskog centra i trga, već zonu koja je spomenik 90-im i jednom ludilu, živo sjećanje na snagu ljudske destruktivnosti. Ovo, zapravo, već odavno nije grad. To je neugodna istina koju Mostarcima treba reći. Ovo su dva sela nastala na razvalinama nekoć predivnog grada čiji se seljani pljuju preko međe. Malograđanski mentalitet je ovladao ovim gradom, a najveći malograđani se nalaze na ključnim mjestima u institucijama grada (onim za koje Ljubo ne zna što rade).
Dok god većinu u Gradskom vijeću čine oni koji samo pola grada osjećaju svojom, a drugu polu neprijateljskom, ovaj grad ne može ići naprijed. Kad u ovom gradu većinu budu činili vijećnici koji vole i osjećaju cijeli grad svojim domom i kad budu radili na tome da učine svoj dom mjestom što ugodnijim za život, onda će se stvari početi mijenjati na bolje. Dotad, raspravljajte o tome po kome se razrovane ulice trebaju zvati.
