Milan Jovičić nije predsjednik Sindikata obespravljenih radnika "Aluminija" niti je član Sindikalnog odbora tih radnika, stoji u priopćenju iz Sindikalne organizacije "Aluminij" Mostar.
Na Izbornoj Skupštini od 13. 7. 2012. godine u sali Narodnog pozorišta u Mostara izabran je Sindikalni odbor od pet članova, a za presjednika je jednoglasno izabran gospodin Alica Rahimić i on je jedini ovlašten da predstavlja Sindikat, tvrdi se u priopćenju.
"Ističemo, takođe, da imamo punu podršku Vlade FBiH, premijera Nermina Nikšića, federalnog ministra energetike i rudarstva Erdala Trhulja, menadžmenta 'Aluminija' s direktorom Ivanom Bradvicom na čelu i Sindikata metalaca BiH, s predsjednikom Muhamedom Hadžićem na čelu, koji su nas prihvatili kao ravnopravnog sagovornika u proteklim razgovorima oko 'Aluminija', uvažavajući sve naše stavove oko rješavanja, između ostalog, i sudbine obespravljenih radnika.
Gospodin Milan Jovičić bio je bivši uposlenik 'Aluminija', a sada u javnosti nastupa kao čovjek koji, iz samo njemu poznatih razloga, ali i bolesnih ambicija, blati sve pozitvno i to baš u trenutku kada se, konačno, nazire rješenje za nas, obespravljene radnike 'Aluminija'.
Gospodin Jovičić bio je u jednom trenutku i sam predsjednik Sindikata obespravljenih radnika 'Aluminija' i jedino što je učinio to je da se ništa ne uradi na rješavanju našeg gorućeg problema.
Kroz svoje sve češće javne istupe, posebno nakon potpisivanja Sporazuma između Vlade FBiH i 'Aluminija' d.d. Mostar, gospodin Jovičić, uz ostalo, liječi i lične frustracije, jer je očito da mu, baš kao i njegovim mentorima, smeta što smo, poslije 20 godina, na pragu rješenja problema obespravljenih radnika", stoji u priopćenju iz Sindikata obespravljenih radnika "Aluminija".
Jovičićevo reagiranje na natpise u medijima
Reagiranje gospodina Milan Jovičić prenosimo bez uredničkih i lektorskih intervencija (op.a.)
Poštovani uredniče portala, objavili ste na portalu reagiranje pod naslovom "Milan Jovičić ne predstavlja sindikat obespravljenih radnika Aluminija"
Mislim da ste dužni dati prostora i za ovo moje reagovanje, radi istinitoga informisanja javnosti, iako preferirate i protežirate odredjenu grupu ljudi, to Vi ponajbolje znate zašto, jer se ja ipak u ovoj sredini borim za jednakopravnost moju i mojih sunarodnjaka i kako je pisao Aleksa Šantić "Mene bole rane roda moga"
Dakle, nikada i nigdje, poslije moje ostavke nisam niti spomenuo da sam ja predsjednik sindikata obespravljenih radnika aluminija. Zato se nikada nisam niti oglašavao o problematici aluminija sa te pozicije. Hvala Bogu, Bošnjaci su izabrali svoga predsjednika, skladištara i velikoga ublehaša,da ne koristim još teže riječi za njegovu kvalifikaciju, neka ih predstavlja i neka se bori za njihova mizerna prava i mrvice koje su im dodjeljenje, po 7 / sedam / jadnih i ponižavajućih dionica, dok su Hrvatima dodjelili preko 100 i više, a Srbima „o „ / nulu / slovom i brojem..
Mene, kao bivšega radnika aluminija, stručnjaka i visokoga intelektualca samo interesuju ovom prilikom prava radnika srpske nacionalnosti, a kojih inače nema na spisku dioničara, kao i lična moja prava, kao Srbina i čovjeka koji je udarao i kamen temeljac u ovaj budući aluminijski kombinat. Zato se i pitam, kao i sve nadležne strukture, zašto to nema Srba na spisku dioničara, odgovor nam je dat jasan, da su Srbi 90-tih godina granatirali firmu i zato im ništa i ne pripada. Dakle, ova konstatacija je samo kontinuitet njihovih natpisa ispred firme „ Srbima i psima je zabranjen ulaz u firmu „ tako da me ne iznenadjuje ova njihova, nacionalistočko- ustaška tvrdnja, a na upit zašto je samo Bošnjacima dodjeljena ova mizerija, odgovor je glasio da su isti obračunati do 09.maja 1993 godine, dok su bili lojalni ovim strukturama, a onda su „ dobrovoljno „ napustili i firmu i grad, napunili su logore i osvježili su dijasporu.
Medjutim, žalosno je da su nas naše komšije, dojučerašnji naši saradnici na poslovima u ovoj zajedničkoj firmi totalno iznenadili i izdali, prihvatajući ove ustaške mrvice od Bradvice i njegovih čimbenika, Vlada se i nije upuštala u ovu problematiku već je samo olako predali dio državnoga kapitala u njihove ruke, kako bi Bošnjacima mogli dodjeliti ove mrvice, ostavljajući bogatu trpezu za svoje bojovnike, agresore i uzurpatore i firme i svih ljudskih i radničkih prava u njoj.
Aferim, drage naše komšije, niste se ni priupitali zašto to nema naših dobrih komšija, bar nas koji smo sve ove godine zajedno sa vama dijelili istu sudbinu, u agresiji na naš grad, u borbi protiv diskriminacije na nacionalnoj osnovi u našoj firmi, koju smo zajednički gradili i vodili u proizvodnji, sa cjelovitim poštovanjem i uvažavanjem svih naših različitosti i medjusobnih odnosa. Ovim činom, vaše ćutologije, kao i ovakvih lažnih, naivnih i samo glupih konstatacija vašega skladištara, koji tobože brani vaše interese, zajedno sa Bradvicom i inim čimbenicima, još je jedan pečat i vidni bljesak vaše sramote i dostojanstva.
Želim vam istinski napomenuti, da magistru Milanu Jovičiću, gradjaninu ovoga grada i borcu za jednakost svih njegovih gradjana, bivšem privredniku, viječniku, profesoru, poligloti i visokom intelektualcu, koji ima i solidnu penziju, ništa posebno nije potrebno izuzev zdravlja, a posebno iz te ustaške utvrde, koja se zove „Aluminij „
Sve što činim i radim, samo je radi interesa mojih sunarodnjaka i to ću raditi, ako Bog da, sve do Strasbura, preko svih potrebnih i nadležnih domaćih sudskih instanci.
Svi vi, poštovani Bošnjaci, dojučerašnje moje vrle radne kolege i svakodnevni poznanici, koji ste me uvijek podržavali i možda tako lažno tapšali po ramenu, uostalom i kao vaš skladištar i mešetar, koji vam je eto isposlovao te važne mrvice za vašu egzistenciju, uživajte u njoj i sa njim.
Moram vam na kraju priznati i da sam zabrinut i veoma se plašim, da vaše podaničke duše, ne budu sutra i sve vas uvele u "stolni grad" Mostar i preprodale vas za slične sitne mrvice. Otreznite se i čuvajte se.
S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.
Mostar, septembar 2013. god.
