Ljudi koji danas vrbuju snage imaju veće šanse nego ikada u povijesti terorizma

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije mjesec dana, dvadesetosmogodišnji Valid, iz siromašnog predgrađa Tunisa Duar Hišer, napustio je dom i obitelj, navodno da bi radio u Libiji. Međutim, Libija je bila samo prolazna stanica, gdje se trebao povezati s borcima tzv. Islamske države, koji u ovoj zemlji imaju nekoliko uporišta. Njegovo krajnje odredište bila je Sirija.

Prema podacima tuniskog ministarstva unutarnjih poslova, oko 3.000 Tunižana otišlo je u građanski rat u Siriji, pri čemu se većina bori protiv snaga predsjednika Bašara al Asada. Kompanija za sigurnosni konsulting “Sufan grup” navodi da je Tunis, imajući u vidu 11 milijuna stanovnika ove zemlje, dao više boraca Islamskoj državi nego Saudijska Arabija i Turska zajedno.

U nedostatku jakog sigurnosnog aparata, kakav imaju autoritarne države, a ipak nedovoljno jak i napredan da bi stanovništvu osigurao bolji život, Tunis je postao plodno tlo za ekstremiste koji regrutiraju snage, što potvrđuje i prošlotjedni teroristički napad na muzej u centru Tunisa, za koji je odgovornost preuzela Islamska država.

Validov rođak A.M. kaže kako je Valid radikaliziran u jednoj od džamija u njihovom kraju. On se sjeća kada je prestao pozdravljati žene i pretpostavlja da ga je vrbovala radikalna salafistička grupa 'Ansar al Šarija', koja je iskoristila trenutak nestabilnosti u fazi političke tranzicije, nakon Arapskog proljeća. Krhka sigurnost i širenje slobode govora i vjere - poslije dugogodišnje prisilne sekularizacije - pogodovali su brzom širenju “Ansar al Šarije” u Duar Hišeru.

''Neki učenici su napuštali školu da bi se pridružili ‘Ansar al Šariji’ - kaže Sonja, 42-godišnja nastavnica engleskog jezika u školi “Haled Ibn al Valid”, nekoliko stotina metara od džamije Al Nur, jedne od mnogih koje grupa kontrolira.

Lokalno stanovništvo vjeruje da je najmanje 40 mladića iz Duar Hišera otišlo boriti se u Siriji.

Prije revolucije, diktator Zin el Abidin ibn Ali je držao ekstremiste pod kontrolom.

Vlada je kontrolirala džamije, a ekstremisti su zatvarani. Poslije revolucije, oslobođeno ih je oko 2.000.

Danas je situacija u Duar Hišeru veoma opasna.

''Salafisti kažu da nisi musliman ako dovodiš islam u sumnju'', objašnjava Sonja, čiji je suprug, također nastavnik, bio žrtva zastrašivanja zbog toga što je tražio od djevojke s velom da napusti učionicu. Stotinjak salafista okupilo se ispred škole, ali je policija intervenirala.

Sonja kaže da društveno-ekonomski činitelji, poput nezaposlenosti i siromaštva, čine ljude posebno podložnim utjecaju onih koji regrutiraju ekstremiste.

''Postoji opasnost da ljudi počnu podržavati terorizam zbog siromaštva'', objašnjava Muhamed Nedžibrhimi, koji je snimio kratak dokumentarni film o terorizmu, u kome iznosi podatak da radikalne grupe privlače mlade nudeći im velike novčane iznose.

Najvažniji zadatak koji trebaju obaviti oni koji vrbuju snage jeste da ih uvjerite da mogu postići više i imati bolji život, tvrdi forenzički psiholog John Horgan, autor knjige “Psihologija terorizma”. Internet i društveni mediji su danas najefikasniji način da se stupi u vezu s mladima, koji su podložni utjecajima, a Islamska država ih uvelike koristi.

''Facebook uništava mladu generaciju, a da njihovi roditelji toga nisu ni svjesni'', jadikuje Nedžibrhimi. Jedan 17-godišnji dječak iz oblasti Kaserin navodno mu je pričao kako su ekstremisti preko interneta uspostavili vezu s njim. Sve počinje propovijedima, propagandnim snimcima i stihovima iz Kurana. Zatim postavljaju pitanja o vojsci, gdje je stacionirana policija i kakva je sigurnosna situacija na različitim adresama. Veoma brzo, čak i omladina iz srednje klase dolazi u iskušenje da se pridruži'', objašnjava Horgan.

''Ljudi koji danas vrbuju snage imaju veće šanse nego ikada u povijesti terorizma'', kaže Horgan, prenosi Blic.