Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine pročitalo je iskaze preminulih svjedoka koji su ispričali kako su stariji članovi njihovih obitelji ostali u svojim kućama u rujnu 1995. godine, dok su drugi stanovnici izbjegli s područja Ključa, nakon čega ih više nisu vidjeli.
Savo Stričević kazao je da je stanovništvo Gornje Sanice u općini Ključ izbjeglo 14. rujna 1995. godine. Izjavio je da je toga dana svratio do majke Anđe, koja je živjela s njegovim očuhom Mihajlom Bjelobrkom.
''Rekli su da će još malo pričekati, da će vojska doći po njih, ali to se nije dogodilo'', naveo je svjedok tijekom istrage.
Kazao je da nakon toga više nije vidio majku, koja je rođena 1919. godine, niti očuha, rođenog 1923. godine. Stričević je rekao da je 1996. godine otišao u Gornju Sanicu te da je njegova kuća bila srušena, dok je ona u kojoj je živjela njegova majka bila spaljena.
Ispričao je kako je u dvorištu vidio humak te da su 2004. godine ondje pronađeni posmrtni ostaci njegove majke, dok za očuha nikada nije saznao što mu se dogodilo.
Za zločine na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubojstva više od 300 osoba, progone i uništavanje vjerskih objekata, sudi se bivšem zapovjedniku i pripadnicima Petog korpusa Armije BiH – Atifu Dudakoviću, Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Edinu Domazetu, Ejubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću.
Tužiteljica Marijana Čobović pročitala je iskaz svjedoka Mirka Bjelobrka, koji je ispričao kako je 14. rujna 1995. godine napustio Gornju Sanicu.
''Oko 22 sata došli su policajci i rekli da moramo napustiti selo u roku od 24 sata'', naveo je svjedok.
Kazao je da je u Gornjoj Sanici živio njegov brat Mihajlo sa suprugom Anđom, koja je bila nepokretna i o kojoj se on brinuo. Bjelobrk je izjavio da je od rođaka čuo kako je Mihajlo rekao da neće ići s njima jer ne želi ostaviti Anđu. Dodao je da njegov brat nikada nije pronađen, dok su ostaci njegove supruge kasnije otkriveni u dvorištu kuće.
Svjedok Neđo Mandić u istrazi je kazao da su rođaci iz Gornjeg Budelja 14. rujna 1995. godine izbjegli kod njega u Ključ, kada je to područje zauzela Armija BiH. Naveo je da su mu neki rođaci rekli kako njegov otac Ilija, rođen 1915. godine, nije želio otići, dok su drugi tvrdili da ga nisu uspjeli probuditi kada su krenuli.
Mandić je rekao da je čuo kako je Dragica Toljagić pričala da se sa suprugom vratila u Gornji Budelj sljedećeg dana, gdje su ih zarobili pripadnici Armije BiH. Čuo je da je Toljagić, nakon što je razmijenjena, tvrdila da je vidjela kako je njegov otac razgovarao s jednim vojnikom te kako je taj vojnik pucao i ubio ga. Svjedok je pojasnio da nije osobno razgovarao s Toljagić.
Obrana će naknadno komentirati pročitane iskaze svjedoka, budući da je raniji plan saslušanja promijenjen zbog iznenadnih obveza članice Sudskog vijeća. Branitelj Ifet Feraget izjavio je da u jednom od triju iskaza svjedoka Stričevića stoji kako postoji mogućnost da mu je majka umrla prirodnom smrću, piše detektor.ba.
Suđenje se nastavlja 17. ožujka.
