Eksplozija cisterne

Dan koji je označio početak rata u Mostaru

Taj proljetni dan značio je početak rata u Mostaru kao i početak brojnih sjećanja i trenutaka urezanih u pamćenje onih koji su se zatekli u gradu u to vrijeme.
Vijesti / Flash | 03. 04. 2024. u 12:30 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U popodnevnim satima 3. travnja oko 17:15 sati 1992. godine gradom se prolomio žestok udar nakon eksplozije cisterne na autobusnom stajalištu u naselju Zalik.

Taj proljetni dan značio je početak rata u Mostaru kao i početak brojnih sjećanja i trenutaka urezanih u pamćenje onih koji su se zatekli u gradu u to vrijeme.

Taj datum, odnosno eksplozija, osim ogromne materijalne štete odnijela je i četiri života.

Žrtve

U tom trenutku, prilikom prolaska pored vojarne u crvenoj škodi na licu mjesta poginuli su Milenko Marić i Mate Raič.

Video: POČETAK RATNIH RAZARANJA U MOSTARU 1992. GODINE

Treći stradali bio je Ivan Kožul koji se vozio u Zastavi 128, a uz njih je poginuo i jedan vojnik JNA.

Teorije

Nikad nije rasvijetljeno čime je cisterna bila napunjena, pa su jedni tvrdili da je bila puna goriva, minirana i ostavljena s postavljenim tajmerom.

Drugi su tvrdili kako je bila napunjena eksplozivom i granatama, te da je eksploziv aktiviran daljinskim upravljačem, dok su treći pretpostavljali da je na nju bačen dinamit iz vozila u pokretu.

Beogradska Politika sljedećeg je dana, 4. travnja, objavila opširan izvještaj o diverzantsko-terorističkoj akciji u Zaliku i "napadu na gradsku vojarnu JNA Mostarski bataljon". Nekoliko dana kasnije, 6. travnja, BiH će biti međunarodno priznata, a dan kasnije, 7. travnja, krenut će granatiranja mostarskih naselja kojima rukovodi general JNA Momčilo Perišić.

Razaranje grada

Ostat će zapamćen i razgovor generala Perišića s glavnim urednikom tadašnje Hrvatske radiopostaje Mostar Veselkom Čerkezom.

Perišić: Ako se ne prestane s provokacijama, koje ugrožavaju mir i bezbednost, ja ću granatirati Mostar, deo po deo.

Čerkez: Ali, generale, ne mogu vjerovati, o čemu govorite?! Kakve provokacije?

Perišić: U 10:10 granatiram Cim, u 10:20 Iliće, u 10:30 Beli breg!

Kako je najavljeno, tako je i učinjeno, a dok je bio u programu, jedna granata je pogodila i zgradu Mostarke, dom radijske postaje na što mu je Čerkez kazao: "Ne, generale, mi se tu ne nalazimo, mi smo u podrumu. A vi ste pogodili zgradu u kojoj su nedužni ljudi, izbjeglice iz istočne Bosne koje su vaši protjerali".

Neizbrisiv trag

"Bijesni general tada je potpuno izgubio nadzor nad svojim ponašanjem i (bio je 19. travanj) najavio potpuno razaranje grada. Radiopostaja Mostar radila je na jednoj žici, s lošom kakvoćom zvuka koji je jedva dopirao do granica gradskoga područja, ali ta je rečenica uspjela odjeknuti svijetom, premda nije doprla do ušiju zlosretnih haških 'pravednika' koji su Perišića ostavili slobodnoga od odgovornosti za mostarsku nesreću neopisivih razmjera. Doprla je, ipak, do ušiju Vrhovnoga zapovjedništva JNA koje je svojemu pulenu dodijelilo orden za "iskazanu vojničku hrabrost i umeće ratovanja", valjda jer je od njegovih granata poginulo više civila negoli branitelja Mostara u maskirnim odorama", dio je teksta "Mostarska cisterna i travanj '92" književnika i publiciste Darke Juke iz Mostara.

U napadima je poginulo najviše civila, a porušeni su svi mostovi na Neretvi osim Starog Mosta. Od tadašnjih 14 džamija, neoštećene su ostale samo dvije a zapaljeni su i uništeni crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara...

Od 7. travnja 1992. godine do operacije Lipanjske zore, srpsko-crnogorski agresor je počinio urbicid, sustavno rušenje gradskih područja nad Mostarom.

Danonoćno granatiranje zapadnog dijela Mostara ostavilo je neizbrisiv trag. No još veće razaranje doživio je istočni dio grada, koji se nalazio pod okupacijom agresora.

Agresor je opljačkao, zapalio i minirao sve važnije objekte u Mostaru. Stara gradska jezgra potpuno je uništena, a Stari most oštećen s nekoliko izravnih pogodaka.

Sjećanja

"Sjećam se da smo tog petka, 03.04.1992. imali sastanak u Vili "Neretva", na kojem su bili predstavnici svih stranaka Mostara i mostarski zastupnici u Skupštini BiH, zajedno s predstavnicima Predsjedništva BiH i članovima Vlade (Fikret Abdić, Franjo Boras, Jerko Doko, Alija Delimustašić), zapovjednicima tzv. JNA u Mostaru (puk. Milojko Pantelić i p.puk. Slobodan Pudar), te članovima izvršne vlasti Mostara, gradonačelnikom Milivojem Gagrom (HDZ), te njegovim dogradonačelnicima, Savom Zimonjićem (SDS), Fikretom Bajrićem (SDA) i raspravljali o tome što treba učiniti da se rat, koji je na pomolu, spriječi.

Sastanak je prekinut, za ručak, s obećanim nastavkom, u 16 sati. Samo sam ja došao nešto ranije, kao i puk. Pantelić, koji je poslao svog vozača u sjeverni logor, po neke materijale. Ostali, posebice oni iz nacionalnih stranaka, nisu se uopće pojavili.

A onda se čula strašna eksplozija, od koje su popucala sva stakla na Vili "Neretva". Nismo znali što je, a strašni dim od prašine padao je na nas.

Ljudi su počeli, u panici, bježati kolima punim djece niz Lacinu ulicu prema jugu Mostara.

Zaustavio sam jedan automobil, u kojem je bio Orhan Buljević i upitao ga što se događa. Odgovorio mi je da je srušen Sjeverni logor, u kojemu su bili "rezervisti" i da je počeo rat. Puk.

Pantelić me je zamolio da ga odvezem mojim kolima do Sjevernog logora. To sam i učinio…dokle se moglo doći, malo iza podvožnjaka prema Zaliku. Kad smo izašli iz auta, vidjeli smo ostatke eksplodirane cisterne i jednu "Škodu" zabijenu u rasvjetni stup, sa ljudima bez glava.

Sjeverne zgrade Logora su bile srušene i iz njih su dopirali jauci. Užas", izjavio je jednom prigodom profesor splitskog Fakulteta elektronike, strojarstva i brodogradnje Roko Markovina.

Kopirati
Drag cursor here to close