Stručnjaci suglasni
CIN: Zahtjevi za brisanjem tekstova naknadne su cenzure
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Zahtjevi za brisanje tekstova o počiniteljima krivičnih djela su vrsta naknadne cenzure i pritiska na medije, a demantij ne može služiti kao mehanizam za objavu nečijeg osobnog stava već samo kao pravo na ispravku objavljene netočne informacije, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Novinari i urednici medija u Bosni i Hercegovini (BiH) su tijekom svog rada suočeni s brojnim pritiscima koji narušavaju neovisno i profesionalno novinarstvo. Zbog nedovoljno definiranog ili parcijalnog tumačenja zakona, pravo na demanti i zahtjevi za brisanjem objavljenih tekstova ograničavaju slobodu izražavanja i služe kao sredstvo za nametanje cenzure.
To su glavne poruke Okruglog stola "Novi trendovi ili način gušenja nezavisnog novinarstva?" koji je održan u petak u Sarajevu u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) i Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRNBiH).
Demantij nije polemika
U diskusiji su sudjelovali novinari i urednici medija u BiH, profesori novinarstva, pravni stručnjaci te predstavnici međunarodnih organizacija i veleposlanstava.
Diskusijom su rukovodili panelisti prof. dr. Nedim Ademović, odvjetnik i stručnjak za ustavno pravo i prof. dr. Lejla Turčilo, profesorica s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koja se na teme panela osvrnula u stručnim analizama "Demanti kao pravo na ispravku objavljene informacije, a ne forma polemike s medijem koji je informaciju objavio" i "Zahtjev za brisanje tekstova o krivičnim djelima nakon brisanja počinitelja iz kaznene evidencije: Post festum cenzura i prekrajanje povijesti".
Pročitajte još
Turčilo je istaknula da su mediji dužni objaviti demanti ako on predstavlja ispravku neistinitih činjenica i doprinosi točnosti i nepristranosti informacija. Odluku o tome donosi uredništvo dok osoba koja je uputila demanti ima pravo da se obrati sudu ako nije objavljen. Profesionalni i odgovorni mediji neće odbiti objavljivanje demantija ako je on zaista korekcija sadržaja jer će tako kvalitetnije informirati javnost.
Pod oznakom demantija ne bi trebalo objavljivati polemičke tekstove u kojima se ne demantira već raspravlja, vrijeđa ili prijeti novinaru ili mediju o objavljenom sadržaju koji se nekome ne dopada ili mu interesno ne odgovara. Turčilo smatra da takav sadržaj obesmišljava funkciju demantija jer nerijetko predstavlja pokušaj cenzuriranja sadržaja u medijima i ugrožava slobodu izvještavanja novinara "o svima i o svemu".
Nema obveze brisanja
Ademović je uz to dodao da nitko nema pravo kroz demanti tražiti objavu vlastitog stava o temi, ali ima pravo na ispravku pogrešne činjenice, posebno kada je u pitanju osoba koju novinari nisu kontaktirali tijekom rada na priči.
"Ima pravo da umanji štetu putem demantija tako da će u bitnim navodima ispraviti krive činjenične navode odnosno izjasniti se, odnosno tražiti ispravku nečega što se smatra narušavanjem nečijeg ugleda i časti, uključujući i traženje od novinara da se izvini za takav stav prema njemu", rekao je Ademović.
Osobe koje su osuđene zbog krivičnih djela, nakon brisanja iz krivične evidencije na koje imaju zakonsko pravo, traže od medija da uklone objavljene sadržaje. Oni obično smatraju da objave o njihovim krivičnim djelima, do kojih se lako dolazi jednostavnom pretragom na internetu, štete njihovoj reputaciji.
Panelisti i sudionici diskusije su se složili da su ovakvi zahtjevi neutemeljeni i da mediji nemaju obvezu da im udovolje, posebno kada je riječ o točnim, istinitim i provjerenim informacijama.
Zakon na strani medija
"Zato su ovi zahtjevi za brisanje tekstova o počiniocima krivičnih dijela nakon brisanja počinilaca iz kaznene evidencije zapravo jedna vrsta post festum cenzure ili pritiska na medije", rekla je Turčilo, dodajući da je u slučaju objave neistinitog sadržaja potrebno primjenjivati odredbe zakona o zaštiti od klevete.
Odvjetnik Ademović je objasnio da ne postoji propisano pravo na zahtjev za brisanje objavljenih tekstova: "Brisanje i eliminiranje iz života pravnih posljedica jednoga krivično pravnog statusnog aspekta ne podrazumijeva pravo da izbrišete da se nešto dogodilo",
Sudionici panela su se usuglasili da novinarstvo, a posebno istraživačko novinarstvo koje posvećuje mnogo vremena prikupljanju provjerenih informacija, nije dio niti istražnog niti sudskog procesa o počinjenom krivičnom djelu već neovisna aktivnost kojom se javnost obavještava o temama od javnog interesa. Zbog toga, sudska odluke o brisanju osobe iz krivične evidencije ne može značiti obvezu brisanja medijskog sadržaja o počinjenom krivičnom djelu.
