CIA-ini dokumenti iz 1970 o Jugoslaviji: Umre li Tito, Hrvate će se moći samo vojno zaustaviti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

CIA je nedavno objavila cijeli niz karata iz prošlog stoljeća koje pokazuju koja su svjetska područja bila u sferi promatranja američkih obavještajaca. Jedna takva karta prikazuje Jugoslaviju koja je SAD-u postajala sve zanimljivija sedamdesetih godina.

Naravno, američki interes za Jugoslaviju nije stao samo na izradi karata. Ustvari, jedan ozbiljan i detaljan dokument koji je nastao u studenom 1970. godine, a koji je dugo nosio oznaku tajnosti, dokazuje da su CIA-ini obavještajci itekako dobro bili upućeni u sve što se događa u Jugoslaviji. Štoviše, u opširnom dokumentu na pedesetak stranica naglašava se da će pravi problemi za Jugoslaviju doći tek nakon smrti Tita. Iz dokumenata koji su objavljeni još 2007. godine, a koje je sada zanimljivo objaviti u kontekstu nedavno objavljene CIA-ine karte Jugoslavije, odlično se detektiraju svi problemi koje je multinacionalna Jugoslavija imala, a koji u to doba još nisu bili toliko izraženi.

"Sljedećih će godina glavno pitanje biti opstanak federacije. Postoji ozbiljna mogućnost katastrofe- nepredviđenost Hrvatske borbe za samostalnost, srpski militarizam, građanski rat, sovjetska invazija", nabraja se u CIA-inom izvješću iz 1970. godine. U nastavku američki obavještajci odlično detektiraju da je glavna osoba koja u Jugoslaviji sve veže isključivo Tito, a da u zemlji ne žive Jugoslaveni, već Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Slovenci, muslimani, pravoslavci, katolici...

"Jugoslavija postoji tek od 1918. godine, a konstitutivni narodi tisućama godina prije toga", stoji u dokumentu u kojem se kroz objašnjavanje odnosa u prošlosti onima koji će ga čitati pojašnjava stanje u sadašnjosti, odnosno na početku sedamdesetih kad je dokument nastao.

Odmah u nastavku dokumenta objašnjavaju se velike razlike koje postoje u zemlji, a to su da su Slovenija i Hrvatska znatno bogatije od nekih dijelova zemlje.

"Hrvatske aspiracije za autonomijom glavni su razlog nesporazuma u političkom životu. S upola manje stanovnika od Srbije, Hrvatska pridonosi gotovo jednako koliko i Srbija u preraspodjeli bogatstva. No, drevna Srbija je jezgra oko kojeg je umjetna Jugoslavija stvorena, ona je prirodni vođa", stoji u dokumentu u kojem se navodi da je preko 50 posto jugoslavenskih komunista srpskog podrijetla.

Osim političkim uređenjem i odnosima, dokument se najviše bavi ekonomijom i ekonomskim uređenjem Jugoslavije. Samoupravni socijalizam je uvelike različit od sustava kakav je u to doba prevladavao na Zapadu pa autori dokumenta puno truda ulažu da istog objasne. Objašnjavaju se fenomeni ekonomskog uređenja Jugoslavije, ključne osobe kao što je Edvard Kardelj. U kontekstu ranih sedamdesetih spominje se pad Aleksandra Rankovića, jedne od ključnih figura jugoslavenske politike u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. Spominje se i hrvatsko partijsko vodstvo koje će samo nekoliko mjeseci nakon nastanka ovog dokumenta biti podršku proljećarima i Hrvatskom proljeću. Osim toga, spominje se cijeli niz događaja, osoba i afera koje je do danas prekrio povijesni zaborav, ali su u to doba bili iznimno bitni. Iz dokumenta je vidljivo da je CIA te 1970. godine računala na to da Tito umre svakog časa, a što bi moglo rezultirati potencijalnom katastrofom jer je, smatrali su, hrvatsko partijsko vodstvo na čelu s Mikom Tripalom premoćno.

"Ako nakon Titove smrti Kardelj zatraži ostavku ovih Hrvata, oni bi mogli krenuti prema autonomiji. Ako se to dogodi prije nego centralne vlasti u Jugoslaviji osvoje lojalnost interesnih grupa u Hrvatskoj, onda bi jedini odgovor hrvatskoj secesiji mogla biti vojna akcija pod srpskim i crnogorskim generalima. Ako dođe do ekstrema, to će značiti građanski rat, a to bi moglo biti privlačno Sovjetima koji bi mogli podržati jednu ili drugu stranu", stoji u CIA-inom dokumentu nastalom nekoliko mjeseci prije Hrvatskog proljeća, najvećeg događaja kojim se u Jugoslaviji iskazalo nezadovoljstvo Hrvata statusom.

Gledajući u kontekstu Hrvatske, CIA-ini analitičari kažu da je Dalmacija više jugoslavenski orijentirana od ostatka Hrvatske. Razlog tome vide u događanjima u prošlosti i činjenici što je Dalmacija dugo bila kolonija Venecije, a što se proteglo i na talijanske aspiracije u 20. stoljeću. Zbog toga su, kaže izvještaj, mnogi Dalmatinci u periodu između dva rata davali dosta kredita zajedničkoj državi jer im je odgovarala država sa slavenkom većinom.