Bila je nedjelja, 23. siječnja 1994. godine. Dan kada su četiri dječja života prekinuta u trenu, a dva zauvijek obilježena.
Braća Armin i Damir Rizvan te brat i sestra Emil i Emaila Meškić, djeca u dobi od 10 do 13 godina, poginuli su ispod koša u stambenom naselju Mostarka. Djeca su se igrala ispod koša postavljenog na zidu trafostanice, vjerujući da im okolne zgrade pružaju zaštitu od ratnog nasilja. Minobacačka granata, ispaljena s druge strane tada podijeljenog Mostara, prekinula je njihove živote.
Dvadesetak minuta kasnije, druga granata pala je na Aveniju, ranivši dvojicu dječaka na biciklima – rođake Dragana i Marijofila Šarića. Marijofil, teško ranjen u nogu, spašen je zahvaljujući prolazniku koji ga je hitno odvezao u bolnicu. Danas je otac i suprug, ali kaže kako ne prođe ni jedan dan da se ne sjeti tog stravičnog trenutka.
“Opraštam, ali ne mogu zaboraviti”
Mariofil Šarić, koji se i danas prisjeća toga dana kaže da mu bol zbog izgubljenih prijatelja nikada nije nestala. ''Opraštam onima koji su ispalili granatu, nemam mržnje prema njima, ali zaboraviti ne mogu,“ rekao je Šarić.
Njegove riječi odjekuju ispred mjesta gdje je nekada bio koš – sada stoji tek oštećena mramorna ploča s imenima poginule djece. Spomen-vijenac i koš nestali su prije nekoliko godina, a ožiljci od gelera ostali su samo na zidovima i u sjećanjima onih koji su preživjeli.
Prošle godine, nedaleko od mjesta gdje je bio koš i stara mramorna ploča, postavljen je novi spomenik. Zahvaljujući inicijativi Ilije Kožulja, u prolazu ispod zgrade Mostarka, sada se nalazi nova spomen ploča. Tada su na prigodnoj svečanosti bili i gradonačelnik Mostara, mnogobrojni građani i prijatelji stradalih.
Tragedija bez pravde
Unatoč proteku 31 godine, za ovaj zločin nitko nije odgovarao. Prema svjedočanstvima, državne službe posljednjih godina kontaktirale su preživjele, ali priznaju da je malo vjerojatno da će pronaći počinitelje.
Šarić naglašava važnost očuvanja sjećanja na nevine žrtve i tragediju rata. ''Neka nova pokoljenja znaju kakav je rat pakao. Da se nikada više ne ponovi.“
Sjećanje na djecu koja nisu dočekala budućnost
Na današnji dan Mostar se prisjeća Armina, Damira, Emila i Emaile, djece čije su sudbine prekinute prije nego što su stigli odrasti. Njihova smrt ostaje opomena i podsjetnik na užase rata.
Neka se nikada ne ponovi.
