Svjedok: Odnosi Mladića i Karadžića bili su vrlo poremećeni

Na suđenju Ratku Mladiću, svjedok Tužiteljstva u Haagu kazao da je na dan pada Srebrenice u srpnju 1995. godine dobio naređenje optuženog da osigura autobuse za evakuaciju stanovništva iz tadašnje enklave.

Petar Škrbić, koji je u to vrijeme bio Mladićev pomoćnik za organizacijske, mobilizacijske i personalne poslove, izjavio je da mu je 11. srpnja 1995. godine, kasno uvečer, telefonom iz operativnog centra Glavnog stožera Vojske Republike Srpske (VRS) u Han-Pijesku prenešeno da ''mobilizira'' 50 autobusa i pošalje ih na nogometni stadion u Bratuncu.

''Iza toga je stajao zapovjednik Glavnog stožera VRS-a general Mladić'', kazao je Škrbić.

To naređenje u pisanom obliku, kazao je Škrbić, prenio je Ministarstvu obrane Republike Srpske (RS), koje je autobuse sutradan, 12. srpnja 1995. godine, ''mobiliziralo'' u više općina.

Za pratnju autobusa, po Škrbiću, bile su zadužene civilna i vojna policija, uključujući i policajce iz 65. zaštitnog puka pri Glavnom stožeru VRS-a, koji je bio pod izravnim Mladićevim zapovjedništvom.

Svjedok je kazao da su autobusi ''upotrijebljeni za evakuaciju'', ali i naznačio da tada nije znao ''tko će biti evakuiran, niti gdje će biti evakuiran''.

Poslije nekoliko dana, kako je rekao, na televiziji je vidio da su autobusima evakuirani ''žene i djeca'', a oko 18. srpnja 1995. godine to mu je potvrđeno i u Glavnom stožeru VRS-a.

Prema optužnici koja Mladića tereti za genocid nad 7.000 srebreničkih Muslimana i progon tisuća žena, djece i staraca, autobusi su upotrijebljeni za prebacivanje muškaraca do više mjesta u općini Zvornik, gdje su strijeljani, i prijevoz preostalog stanovništva do muslimanske teritorije kod Kladnja.

Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branitelj Branko Lukić, general Škrbić je potvrdio da o ofanzivi na Srebrenicu nije bilo raspravljano na sastancima u Glavnom stožeru VRS-a kojima je on nazočio.

Dodao je i da nije znao tko je autobuse iz Bratunca slao u Potočare i da mu nitko nije rekao da bi to trebala biti tajna.

Branitelj Lukić je sugerirao, a svjedok Škrbić prihvatio, da je predsjednik Republike Srpske i vrhovni zapovjednik njenih oružanih snaga Radovan Karadžić tijekom napada na Srebrenicu izravno kontaktirao sa zapovjednikom Drinskog korpusa generalom Radislavom Krstićem, koji je ofanzivom zapovijedao ''preskačući'' generala Mladića.

Škrbić je potvrdio i da su odnosi između Karadžića i Mladića te drugih generala iz Glavnog stožera VRS-a bili ''vrlo poremećeni''.

Krstić je osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja u činjenju genocida u Srebrenici.

U dodatnom ispitivanju, tužitelj Peter McCloskey pitao je svog svjedoka ''da li mu je problem da prizna da je sudjelovao u odvoženju civila (iz Srebrenice) autobusima zato što zna da je to zločin''.

''Prešutio bih ovo pitanje, ako mogu'', odgovorio je Škrbić.

Upitan tko je mogao odlučiti o krajnjem odredištu autobusa koje je on mobilizirao i poslao u Bratunac, Škrbić je rekao da je to zapovjednik Glavnog stožera VRS-a.

Na dodatno pitanje branitelja Lukića da li to znači da zapovjednik Drinskog korpusa general Krstić nije mogao narediti kuda će autobusi ići, svjedok je uzvratio da nije bez odobrenja zapovjednika Glavnog stožera VRS-a.

Škrbićevim svjedočenjem tužitelji dokazuju da je prisilno premještanje stanovništva Srebrenice bilo unaprijed planirano i da je realizacija počela na dan pada enklave u ruke VRS-a.

Nasuprot tome, Mladićeva obrana do sada je sugerirala da je evakuacija stanovništva bila sprovedena na zahtjev samih srebreničkih Muslimana i UNPROFOR-a, izražen na sastanku sa Mladićem 12. srpnja 1995. godine ujutro u bratunačkom hotelu ''Fontana''.

Na tom sastanku Mladić je poručio bošnjačkom stanovništvu da ''mogu opstati ili nestati''.

Mladić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperskim napadima i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. srpanj, javio je BIRN - Justice Report.