"Danas sam ispratila prijateljicu, doktoricu na bolji svijet. Drugu u posljednjih 8 mjeseci. Obje su imale sitnih 29 godina. Neka ostane zapisano, na sramotu FBiH, da su obje plaćale svoju terapiju", napisala je doktorica Lamija Šikalo u petak, 25. aprila.
Godinama u bosanskohercegovačkim medijima čitamo o nedostatku citostatika, visokim cijenama lijekova, odlascima u inostranstvo na liječenje i beskrajno dugim listama čekanja.
U prilog tome da su onkološki pacijenti prepušteni sami sebi govori i bolna ispovijest Sanje Kriještorac iz Sarajeva koja je odlučila podijeliti svoju priču za Radio Sarajevo.
"Sasvim slučajno sam otkrila da sam bolesna 2023. godine. Sve se odvilo vrlo brzo, u roku od dva mjeseca već sam bila operirana. Prvo sam bila hospitalizirana na Podhrastovima, gdje ljekari nisu uspjeli utvrditi točnu dijagnozu. Biopsija je rađena pomoću cijevi jer igle potrebne za standardni postupak nisu bile dostupne, naime, nisu prošle na tenderu pa je i nalaz bio uredan", ispričala je Sanja.
Dodala je da je poslije toga sam na kontrolu na Kliniku za torakalnu kirurgiju, gdje su ljekari od nje odmah zahtijevali operaciju jer su već tada znali kakav će nalaz vjerojatno biti. Tijekom operacije odstranjena je trećina desnog plućnog krila, a nakon toga je urađena detaljna analiza.
"Kada je stigao patološki nalaz potvrđeno je da se radi o karcinomu te sam upućena onkologu", dodala je Sanja.
Onkolog je Sanji preporučio određenu terapiju koji uopće nije dostupan u Bosni i Hercegovini, čak nije ni na listi za uvoz, iako se koristi širom svijeta.
"Nitko te ne pripremi na put koji je pred tobom, a pored 7 milijuna agencija u BiH za nešto, mi nemamo agenciju koja bi dočekala pacijenta sa teškim oboljenjem i objasnila mu složenost sistema. Naime, prema riječima mog ljekara, ja nisam mogla ni na famoznu listu čekanja, takozvanu listu smrti, jer se lijek, kako rekoh, ne može kupiti u BiH", kaže Sanja.
Udruženje Pomozi.ba Sanji je osiguralo dvije kutije, a dvije kutije je kupila Osnovna škola koju pohađaju moja djeca. Sve je to ostvareno bez javnog apela.
Sanja je na lijekove potrošila skoro 100.000 KM, a nabavljala ih je u Sloveniji zato jer se u našoj zemlji ne mogu kupiti.
Za 12 mjeseci potrošili su skoro 100.000 KM na lijekove koje su nabavljali u Turskoj, Srbiji, Hrvatskoj, Italiji, Švedskoj i Sloveniji.
"Moj ljekar je trebao podnijeti zahtjev uz obrazloženje, navesti dijagnozu, preporučenu terapiju, dužinu trajanja terapije i na osnovu toga bih imala pravo na refundaciju svih troškova, bez obzira na to je li lijek na zvaničnoj listi.
Kada sam to spomenula svom ljekaru, burno je reagirao te mi doslovno rekao: "To je nemoguće, to su štele". Bilo mi je šokantno da bi, prema svemu sudeći, neko od političara morao urgirati kako bi moj slučaj bio uzet u razmatranje. Insistirali smo da ljekar pošalje zahtjev Komisiji, ali sada moram provjeriti je li on to uopće učinio", naglašava Sanja.
Naša sugovornica dodaje da je lijek trenutačno registriran za uvoz i čeka se da prođe tender za uvoznika, ali će isti koštati 13.500 KM u apotekama u Federaciji.
"Sada smo u fazi pripreme javnog apela, jer preko državnih i institucionalnih kanala ne možemo doći do ovog lijeka. Državna sredstva se, nažalost, troše na odabrane dok organizacije poput Pomozi.ba uglavnom pomažu socijalno ugroženim osobama i hitnim slučajevima. Nažalost, oni koji ne uspiju doći ni humanitarnih organizacija ili umiru ili su osuđeni na hemoterapiju koja brže ubije nego kancer", kazala je Sanja.
Sanja Kriještorac trenutačno se sprema za novu terapiju, a na kraju razgovora podsjeća na još jednu bolnu činjenicu - naše vlasti u 2025. godini lijekove i dalje tretiraju kao luksuz.
"Već mjesec dana čekam da se ljekar vrati s godišnjeg odmora kako bi mi propisao terapiju, kako bih mogla uplatiti novac za lijek u Sloveniji. Nakon toga mi treba najmanje tri dana da uplata prođe i da pronađem nekoga tko će mi lijek dostaviti. U Bosni i Hercegovini porez na sve proizvode, pa i na lijekove, iznosi 17%, dok je u Sloveniji PDV na lijekove 9%, i on se može refundirati.
Međutim, ako zatražim povrat tog slovenskog poreza, tada sam u obavezi da platim puni iznos od 17% u BiH. Tako na kraju dobijem povrat od 350 eura iz Slovenije, ali moram uplatiti 650 eura u BiH jer nitko još nije sistemski riješio pitanje oporezivanja lijekova", zaključila je Sanja Kriještorac.
