Odvjetnik obitelji Jahić: Kalajdžić je kopao po ranama, očekujemo 45 godina

Nakon završetka glavnog pretresa pred Županijskim sudom u Mostaru u postupku protiv Anisa Kalajdžića, optuženog za teško ubojstvo Aldine Jahić, nedopušteno nabavljanje i držanje oružja te produženo kazneno djelo ugrožavanja sigurnosti, razgovarali smo s Damirom Alićem, odvjetnikom obitelji Jahić.

Alić je za Bljesak.info govorio o tijeku suđenja, aktivnoj obrani optuženog, njegovu ponašanju tijekom postupka, zaključcima vještaka te očekivanjima obitelji uoči izricanja presude.

Kako biste općenito ocijenili cijeli postupak, posebno s obzirom na to da je relativno brzo završen?

Točno je da je postupak relativno brzo završen, ali razlog je vrlo jednostavan, optuženi nije imao prijedloga dokaza. To je, zapravo, ključni razlog zbog kojeg suđenje nije dulje trajalo.

Obrana nije predlagala dokaze koji bi mogli ukazivati na negiranje krivnje, nepostojanje namjere pri izvršenju kaznenog djela ili neku drugu okolnost koja bi išla u korist optuženog.

Iako je optuženi odabrao aktivnu obranu, unutar nje nisu poduzimane posebne procesne radnje kojima bi se nešto dodatno dokazivalo. Zato je postupak završen relativno brzo. Ne bih rekao da je završen prebrzo. Najbrži način okončanja postupka bio bi priznanje krivnje ili zaključenje sporazuma.

Spomenuli ste da je aktivna obrana optuženog bila posebno teška za članove obitelji Aldine Jahić. Na što konkretno mislite?

Njegovu aktivnu obranu doživljavam kao dodatno kopanje po već otvorenim ranama, prije svega kada je riječ o Aldininu ocu Ibrahimu Jahiću.

Optuženi mu je gotovo sat vremena postavljao pitanja koja su, po mom mišljenju, bila potpuno nesvrhovita. Postavljao ih je ocu osobe koju je lišio života. To je bilo iznimno teško slušati i gledati.

Moj je dojam da je tijekom postupka uglavnom žalio samoga sebe i vlastitu obitelj. Deklarativno govori da mu je žao obitelji Jahić, ali njegovo ponašanje nije ostavljalo takav dojam. Posebno emotivno reagira kada pogleda svoju majku.

To su neke od najtežih strana kaznenog postupka. Kazneni postupak je hladna disciplina, ali je Kalajdžić tijekom njega, prema mom mišljenju, pokazao gotovo potpuni izostanak empatije.

Da je imao empatije, ne bi ocu žene koju je ubio postavljao takva pitanja. Molio bi ga za oprost. Po muslimanskim običajima, tražio bi halal. Ali on to nije učinio, nego je ispitivao oca o njegovu odnosu s kćeri koju je usmrtio.

Kako ste doživjeli njegovo završno obraćanje sudu i izraženo kajanje?

Njegovo završno obraćanje u najmanju je ruku izazivalo grč u želucu.

Moj je dojam da on ne plače i ne kaje se zbog onoga što je učinio Aldini, nego žali za onim što je sam mogao imati u životu. Govorio je o tome da je želio imati djecu i podariti unučad svojim roditeljima.

Dakle, žali za životom koji je izgubio i za onim što neće imati. Ne vidim da na isti način žali za osobom koju je lišio života.

Tijekom postupka govorilo se i o njegovu ponašanju tijekom vještačenja. Vještaci su naveli da ih je pokušavao uvjeriti u stanje koje kod njega nisu utvrdili. Kako to komentirate?

Tako je. Obje skupine vještaka govorile su o tome.

U jednom trenutku i predsjedavajući Sudskog vijeća Darko Zovko je, pojednostavljeno rečeno, pitao znači li to da se optuženi "pravi lud, a da mu nije ništa". Prva skupina vještaka to je potvrdila, a isto je učinila i druga.

Optuženi je tijekom postupka bio izrazito hladan i to je, prema mom mišljenju, pokazalo njegovu vrlo mračnu stranu osobnosti.

Svi ljudi imaju određene negativne ili mračne strane karaktera, ali njihova manifestacija može biti potpuno različita. Kod njega se ona, po mom mišljenju, manifestirala time što je lišio života ženu koja više nije željela biti s njim u vezi.

To je ono što smo mogli vidjeti tijekom cijelog postupka.

Obrana je kao olakotne okolnosti navela raniju nekažnjavanost, ispriku i kajanje. Smatrate li da ih Sud treba uzeti u obzir?

Da je iskreno kajanje koje je izrazio na kraju postupka pokazao već prvog dana prema ocu osobe čiju je kćer ubio, da je iskreno zaplakao i pokazao stvarnu empatiju, tada bismo eventualno mogli govoriti o olakotnim okolnostima.

Međutim, smatram da na njegovoj strani nema stvarnih olakotnih okolnosti i vjerujem da će Sud to prepoznati.

Po našem stajalištu, mora biti osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 45 godina.

Sve drugo bi, prema mom mišljenju, poslalo pogrešnu poruku i ne bi ostvarilo svrhu generalne prevencije kada je riječ o femicidu i drugim rodno utemeljenim kaznenim djelima.

Obrana smatra da nije dokazano da je riječ o rodno uvjetovanom ubojstvu i traži blažu pravnu kvalifikaciju. Što očekujete od Suda?

Obrana inzistira na tome da se djelo kvalificira kao obično ubojstvo, a ne kao kvalificirani oblik ubojstva.

Vjerujem da Sudsko vijeće takvo stajalište neće prihvatiti. Uvjeren sam da će sagledati sve izvedene dokaze, prijetnje koje su prethodile ubojstvu, svjedočenja i ostale okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene.

Očekujem maksimalnu kaznu od 45 godina zatvora.

Sve o suđenju pratite OVDJE.