Godinama je međunarodna politika prema BiH bila vođena iluzijom: stvoriti funkcionalnu državu u kojoj će bošnjačke političke elite dominirati – jer se smatralo da su one „umjerene“, „proeuropske“ i da predstavljaju „građansku opciju“. U stvarnosti, to je značilo guranje narativa u kojem su Hrvati sistematski politički marginalizirani, dok se islamističkim strukturama tiho otvarao prostor.
Danas, kada SAD prijeti sankcijama ministru Helezu zbog veza s Iranom, više nije moguće ignorirati ono što su Hrvati u BiH govorili godinama: da se bošnjačka politika sve više udaljava od Zapada i sve više klizi prema istoku – ideološki, religijski i geopolitički.
Zapad tek sada shvaća da su upravo Hrvati ti koji su dosljedno, tiho i institucionalno ostali na euroatlantskom kursu – kao jedini narod u BiH koji ne dovodi u pitanje savez s EU, NATO-om i temelje liberalne demokracije.
Zato se u tišini, iza diplomatskih kulisa, mijenja strategija: nova rješenja za BiH više ne podrazumijevaju centralizaciju vlasti pod bošnjačkom dominacijom, već se traži stabilan saveznik.
Nakon što je Christian Schmidt izjavio da je ideja o tri federalne jedinice „nešto na čemu treba dalje raditi“ i da za to postoji spremnost unutar međunarodne zajednice, iz SDA su – iz opozicione klupe – promptno zatražili pojašnjenje.
Ali postavimo osnovno pitanje: kako politička stranka koja se trenutno nalazi u opoziciji, i to s ozbiljnim deficitom legitimiteta i povjerenja međunarodne zajednice, može išta "tražiti" od visokog predstavnika – kao da mu je nadređena?
Ovakva retorika samo potvrđuje politički refleks SDA – da se i dalje ponašaju kao da su jedini titulari vlasti, naroda, zakona i istine. No vremena su se promijenila. Schmidt više ne djeluje pod dojmom bošnjačkog političkog monopola – djeluje u okviru nove realnosti, u kojoj Hrvati – kroz HNS i HDZ – ostaju jedini konzistentni i pouzdani partneri Zapada.
SDA, koja je godinama gradila paralelne strukture, tolerirala islamističke utjecaje i uporno ignorirala euroatlantske prioritete, sada je u poziciji da izdaje ultimatume čovjeku kojeg je imenovao upravo taj isti Zapad – kojem su oni sve manje relevantni.
Najbolji odgovor na njihov "zahtjev"? Nema odgovora. Jer visoki predstavnik nije dužan nikome tko ne sudjeluje u stvarnom političkom procesu i tko ne pokazuje volju za dijalog.
Ako SDA ne želi razgovarati o legitimnoj hrvatskoj političkoj autonomiji unutar BiH – neka ostane u opoziciji. Odatle se mogu čuditi, ali više ne mogu diktirati. Era "građanskog preglasavanja" – završava.
