Rezultati po tagu: Kolumna

Zdenko Lučić, fokusirajući se na Dragana Čovića, a ne na Slavena Kovačevića, Sejdu II., koristeći retoriku histerične sarajevske političke čaršije, nesumnjivo računa i na bošnjačke glasove…

Pred nama su možda i najregularniji izbori u kratkoj historiji višestranačja u BiH, što ne znači kako će rezultati biti puno drugačiji nego na dosadašnjim...

U zemlji inata, različitih tumačenja, oprečnih stavova i sukobljenih koncepata točno bi idealno bilo da nas stranci ostave same sebi. I trajalo bi to k'o djetetu zvečka.

Ali da je slatko gledati ih kako se časte tko je gdje bio 1991., to je tek zabavno. Inače, bilo bi poštenije da nas podsjete tko je gdje bio 1990., dok su se još Nadrealisti šalili oko nacional detektora

Bošnjački politički apetiti, što pokazuje i slučaj s graničnim prijelazom Stara Gradiška, polako kopne…

Branko Blanuša je pristojan, obrazovan čovjek, ali i političar koji izgleda ima, kako se to zna reći u žargonu, čeličnu guzicu

Nije bilo nimalo nepredvidivo. S tim da je pitanje samo bilo do kojih novih krajnosti će nas dovući nova runda beskrajne predizborne kampanje u ovoj našoj zemlji.

Ne pomaže ni neriješen status u komunalnom sektoru, da ne kažem poduzeću, jer sad mi više nije jasno jesu se oni ujedinili ili razjedinili i je li bivši ministar dobio otkaz ili ga dao ili nije niti jedno od ponuđenih odgovora.

Na djelu je, čini mi se, pretvaranje Europe u američku koloniju, gotovo na identičan način na koji je Bruxelles održavao pat-poziciju u Bosni i Hercegovini.

Trošiti vrijeme na neku BiH iz mašte podrazumijeva život u glibu u kojem su famozne najveće krize od Daytona zapravo trajno stanje, a razlike među njima vidljive pod mikroskopom.

Ovih dana veliki je hype oko albuma sa samoljepljivim sličicama za Svjetsko prvenstvo – i čini mi se – po prvi puta vlada ili prevelika potražnja ili premala ponuda.

Bosni i Hercegovini se neće ništa dogoditi zato što bi se ukinuo Ured visokog predstavnika

Pa čak i u slučaju da ne dobije Dublin Literary Award, Magdalena Blažević je pobjednica, ali ne u našim skučenim provincijskim okvirima, već u svjetskim, gdje je i sam uži izbor ozbiljna književna referenca koja povlači za sobom nove prijevode.

Lučića možda ne mora brinuti to što SDA neće pogurati Kovačevića, ali bi se trebao zamisliti nad posljedicama hrvatskog motiviranja potencijalnih bošnjačkih birača Komšićevog savjetnika

Zanimljiv mi je taj fenomen, da je nekoć nimalo omiljeni predmet postao glavna opsesija većine ljudi u ovoj zemlji. I da nam je ušminkana i umjetno generirana povijest danas puno bitnija od sadašnjosti.

Učite djecu da se vole, ne bismo li izgradili bolje brakove, bolje društvo, neko manje despotsko, neko humanije.

U temeljnoj filozofiji institucije Visokog predstavnika prevladavaju ideologemi, ideje i narativi čija je svrha zatamnjenje stvarne slike…

''Darijana Filipović ne bi smjela doći na stadion u dresu svog rođaka Nikole Katića i ogrnuta sa zastavom hrvatskog naroda u BiH'', nije nam rekao predsjednik HSS-a, Mario Karamatić

Ima tih nekih velikih filmova - neki su priznati klasici, a neki su samo moj osobni odabir – koje mogu gledati i po desetak puta. Neke i više od toga. Ima i serija koje mogu opet iznova. Samo našu predizbornu, nažalost, moram.

A valjda će narod vidjeti tko im je (i kada već) odlučio pozatvarati domaću industriju. Trojka je mogla samo ključ u bravu, sve ostalo ste napravili sami vi.

U cijelom ovom dogovorenom igrokazu, tupavoj šovinističkoj farsi, jedini igrač vrijedan spomena je Dragan Čović, koji vješto manipulira patriotskim bunilom…

Položaj Hrvata u BiH Hrvate u Hrvatskoj uglavnom zanima koliko i brčići Kerima Alajbegovića, pet deka gore–dole

Ima nešto u tome kada znaš kuda plovi ovaj brod, ali ne nalaziš za shodno da skočiš preko palube i spasiš glavu. Nisi kapetan da toneš skupa s brodom, ali si svjestan da nemaš svaki dan priliku gledati ono što je tako očigledno.