Rezultati po tagu: Dramski pisac

Bez velikih gesta i programa Čehovljevo je kazalište izmijenilo shvaćanje kazališnog čina, otvorilo njegovim tekstovima različite mogućnosti interpretacija, osim izrazito ideoloških i političkih.

Ionesco briše granicu između realnoga i fantastičnoga, između komičnoga i tragičnoga; tragično postaje smiješno, a smiješno se ponovno prelijeva u tragediju, pa u grotesku.

Kao i Samuel Beckett, Ionesco je u kazalište došao jako kasno. Svoju prvu dramu, Ćelavu pjevačicu, napisao je tek 1948., a praizvedena je tek 1950. Režirao ju je Nicolas Bataille.

Nakon alkoholnih kriza, pokušaja samoubojstva i preboljene tuberkuloze (1912–13), O'Neill se posvetio pisanju drama, isprva pod jakim utjecajem A. Strindberga, G. B. Shawa, G. Hauptmanna, J. M. Syngea, J. Conrada, kao i Nietzscheove filozofije.

Sljedbenik utemeljitelja moderne drame, likovima marginaliziranih pojedinaca i provokativnim temama (alkoholizam, histerija, ludilo, samoubojstvo, homoseksualnost, promiskuitet, kanibalizam, linč, rasizam i slično) bavio se u dramskim tekstovima.

Na današnji dan 1673. u Parizu je prvi puta izvedena komedija "Umišljeni bolesnik". U glavnoj ulozi bio je autor komedije Jean-Baptiste Poquelin, mnogo poznatiji kao Molière.

Jedan je od glavnih predstavnika Teatra apsurda. Iznad ismijavanja najbanalnijih situacija, Ionescove drame opisuju na realan način samoću ljudi i beznačajnost egzistencije pojedinca.

Džić je u Sieni studirao na tamošnjem sveučilištu. Godine 1541. Senat toga toskanskoga grada odlučio je, a Opće vijeće potvrdilo, da se Držić izabere za vicerektora Sveučilišta.

U njegovim rastrojenim protagonistima slabih živaca, kao da se ogleda neuroza suvremenog društva i sve veća depresija u koju polako, ali sigurno i duboko tonemo.